definicija din standarda
DIN norme su tehnički standardi za osiguranje kvalitete industrijskih i znanstvenih proizvoda u Njemačkoj.
DIN standardi predstavljaju propise koji djeluju na trgovinu, industriju, znanost i javne institucije u pogledu razvoja njemačkih proizvoda. DIN je kratica od "Deutsches Institut für Normung" ili "Njemački institut za standardizaciju", odnosno institucija sa sjedištem u Berlinu osnovana 1917. godine, koja se bavi njemačkom standardizacijom. DIN obavlja iste funkcije kao i međunarodne organizacije poput ISO-a.
DIN standardi nastoje odgovarati takozvanom "stanju znanosti", jamčeći kvalitetu i sigurnost u proizvodnji i potrošnji. Propisi DIN normi ponekad utječu na propise drugih međunarodnih tijela za standardizaciju.
DIN se može klasificirati kao "temeljni općeg tipa" (standardi formata, vrste vodova, označavanja i drugi), "temeljni tehnički tip" (standardi svojstava mehaničkih elemenata i opreme), "materijali" (standardi kvaliteta materijala, oznaka, svojstva, sastav itd.), "dimenzije dijelova i mehanizama" (norme oblika, dimenzije, tolerancije). Također se mogu klasificirati prema opsegu primjene, poput "međunarodne", "regionalne", "nacionalne" ili "tvrtke".
Ta su pravila razvrstana u različite brojeve i reguliraju sve vrste aspekata ekonomskog i proizvodnog života u Njemačkoj. Primjerice, standard DIN 476 definira formate i veličine papira koji se moraju službeno usvojiti.
Primjena DIN standarda može se vidjeti, na primjer, u izradi alata. Jedan od slučajeva je razvoj dijelova poput ključa, gdje DIN regulira napone, tolerancije i više specifikacija u vezi s konačnim proizvodom.
Da je proizvod u skladu s DIN standardima, često je i za kupca i korisnika istog jamstvo povjerenja, sigurnosti i kvalitete.
