definicija djetinjstva
To se zove djetinjstvo do razdoblja čovjekova života koje završava otprilike sa 7 godina, kada će ući u sljedeći takozvani pubertet.
Djetinjstvo se smatra ključni trenutak u životu bilo kojeg ljudskog bića jer se tu stvaraju emocionalne i intelektualne potpore osobe, to su oni koji budući će uspjeh ili neuspjeh pojedinca ovisiti o odrasloj dobi. Razmislite o tome kad netko kaže "takvo što me obilježilo kao dijete" ... Pa, na to mislim i to je nešto što u vrlo rijetkim slučajevima možemo vidjeti u drugim fazama života, na primjer, u odrasloj dobi za koju osoba nastoji biti mnogo iskusnija i s više leđa kako bi prevladala neke ekstremne situacije.
Rana stimulacija, didaktičke igre i djetetova blizina pedagoškim alatima omogućuju mu da se pripremi za početak školskog života, počevši od tri ili četiri godine. Za ove aktivnosti mogu biti zaduženi roditelji, ili specijalisti za pedagogiju koji mogu savjetovati roditelje, ili tim stručnjacima prenijeti obrazovni početak djece.
Upravo zbog ove situacije slabosti prisutna su djeca koja zbog svoje nevinosti nemaju dovoljno oružja za obranu od, na primjer, zlostavljanja odrasle osobe, uvijek postoji glavni interes i naglasak na zaštiti i borbi za prava djeteta. Takav su posao provodile mnoge nevladine organizacije, poput UNICEF-a, koji u svom radu ima potporu Ujedinjenih naroda i iz tog je razloga možda i najpoznatiji na ovom polju.
Uz to, čak je i od ovog nadnacionalnog tijela (budući da ga čine različite nacije) izdana Deklaracija o pravima djeteta koja ima deset članaka, a u svakom od njih osigurana su različita prava u vezi s liječenjem, obrazovanjem , zdravlje, stanovanje, primarna zaštita, identitet, između ostalog. Poput UNICEF-a, mnoge druge nevladine organizacije rade putem svojih mreža volontera kako bi rad usmjerile na različite probleme povezane s djecom, u nekim aspektima istaknutim u Pravima. Drugim riječima, ove se nevladine organizacije bore i stvaraju prostor za važnost dječjih prava.
Štoviše, u mnogim zemljama postoje konkretniji zakoni od UN-ove deklaracije, koji također navode koja su druga prava svojstvena djeci, pa bi ih ona trebala uživati. Iz ove perspektive, djeca su subjekti prava, i iz tog razloga društvo ne samo da mora osigurati prava djece, već im treba dati i glas da se izraze u odnosu na njih, svoje potrebe i svoje sudjelovanje u društvu.
Ali naravno, bez obzira na to koliko je njihov posao kvalitetan, ni čovjek ne živi s UNICEF-om, pa posao koji u tom pogledu rade djetetovi roditelji, kao i uže obiteljsko okruženje, ujaci, bake i djedovi već kad je dječak školske dobi.
Posljednjih godina rasprava oko korespondencije školarine u roditeljima bila je u središtu kontroverze. U mnogim je prilikama cjelokupno obrazovanje dodijeljeno učiteljima, kada su oni zapravo pomagači djeci da znaju i shvate stvarni svijet. Međutim, roditelji su također pomagači istog, pa čak i u mnogo dubljim i bitnijim aspektima kao što su vrijednosti, običaji i stavovi djeteta.
Mediji zaslužuju zaseban odlomak, jer za razliku od onoga što se dogodilo s nekadašnjom djecom, danas je vrlo blizak odnos koji dijete uspostavlja s televizijom strahovit, na primjer, ponekad čak i više vremena provode u društvu s tim nego s roditeljima koji možda rade cijeli dan. Zbog toga je također potrebno da osim što otac može uspostaviti određene granice poput rasporeda izlaganja, okoliš postaje svjestan ove tvorbene uloge koju također ima kod mnogih svjetskih djece.
