definicija ekshumacije
Pojam ekshumacije označen je kao iskopavanje leša koji je propisno pokopan nakon smrti osobe.. Ekshumacija je uobičajena praksa održavanja koja se provodi na grobljima, a sastoji se u privremenom uklanjanju ljudskih ostataka koji su pokopani na tom mjestu. To je posao koji se mora obaviti s elementima i odgovarajućim uvjetima kako bi se zajamčilo očuvanje ostataka, kao i zdravlje radnika zaduženog za ovaj zadatak. To je aktivnost koja naravno zahtijeva svjesno i s poštovanjem postupanje.
Uzroci za ekshumaciju
Razlozi za ekshumacije mogu biti različiti, jer je prostor koji je rezerviran na nekim grobljima određen period godina, a onda kada ta granica prestane, potrebno je ekshumirati ostatke i odnijeti ih u zajedničku kosturnicu. Prostor je oslobođen tako da ga može zauzeti drugi.
Može se provesti i kao rezultat sudskog naloga za provođenje forenzičkog ispitivanja leša ili ostataka, ali odmah nakon toga ponovno se nehumira, među najčešćim uzrocima.
Iako se takav čin iskopavanja leša u većini religija koje pokopavaju svoje mrtve smatra svetogrđem kao temeljni dio njihovog vjerovanja u vjeru, postoje neke okolnosti u kojima će se to tolerirati, među njima će se uzeti u obzir sljedeće ...
Kada pojedinac umre okružen nejasnim i sumnjivim okolnostima, odnosno onim što se popularno naziva sumnjivom smrću, oni koji su zaduženi za istragu gore spomenutog, poput tužiteljstva, policije, mogu izvršiti ekshumaciju tijela , s ovlaštenjem izdanim od nadležnog tijela, s ciljem da se isto razjasni, između ostalog i kako i tko ga je ubio, ako se radi o slučajnoj smrti ili ubojstvu.
Ali naravno, za prikupljanje dokaza bit će neophodno otkopati tijelo preminule osobe kako bi se provele neke studije i tako pribavile informacije.
Kao što policija i forenzičari popularno kažu, leševi govore, od slučaja do slučaja, kada postoje sumnje u smrt, vlasti nadležne za istragu naznačit će ekshumaciju kako bi sezonski profesionalci mogli analizirati leš.
S druge strane, ekshumacija se može izvršiti s ciljem da se tijelo pokopa negdje drugdje. Primjerice, sin odluči ekshumirati očevo leševo kako bi se odmarao pored majčina, koje se nalazi u trezoru na privatnom groblju.
Odnosno, u ovom slučaju ne postoji sumnja u uzroke smrti osobe, to će biti samo osobna odluka.
Nakon znatnog vremena, budući da mnoga groblja imaju ograničen broj parcela za sahranjivanje mrtvih, kada su ona u punom kapacitetu, uobičajeno je premjestiti sadržaj najstarijih grobova u kosturnicu, mjesto ili spremnik u kojem se nalazi ostaci se čuvaju, kako bi se moglo smjestiti više tijela.
Još jedan vrlo čest razlog koji može dovesti do ekshumacije leša je potreba za provođenjem post-mortem DNK analize na preminulom, budući da postoji netko tko zahtijeva očinstvo ili majčinstvo ili bilo koju drugu krvnu vezu s preminulom osobom.
Naravno, ova situacija zahtijeva dovršenje naloga suca, nemoguće je postupiti prema njemu bez odgovarajuće sudske odluke koja ga podržava.
Obično ti slučajevi generiraju nevoljkost rodbine preminulog jer se protive praksi iskopavanja leša i manipulacije njime, a također i zato što se, naravno, boje da u zahtjevu postoji pozitivnost i da imovina koju je pokojnik imao morali dijeliti.
Također, nakon nekog vremena arheolozima i fizičkim antropolozima je dozvoljeno da iskopaju ljudske ostatke kako bi mogli bolje proučiti i razumjeti evoluciju ljudskog stanja.
A također, nakon određenog vremena, neke građevinske agencije smiju očistiti stara groblja kako bi na njima podigle novu infrastrukturu.
U ovoj posljednjoj točki postoje glavni sukobi koji su posljedica nevoljkosti nekih kultura koje na ovaj način odbijaju izgubiti svoje korijene.
