definicija makroekonomije
Ekonomska grana koja proučava globalne ekonomske varijable
Pojam makro potječe iz grčkog jezika i koristi se za sve što karakterizira velika veličina ili velika količina koju nešto pokazuje. Obično se primjenjuje u vezi s nekom znanošću ili disciplinom, kao što je slučaj ekonomije, da bi se imenovala jedna od najčešće povezanih s riječju, a zatim se discipline koje provode makro perspektivu bave problemima postavljajući svoj pogled na važne proširenja ljudi, grupa, teritorija, varijabli, između ostalog.
Stoga je makroekonomija onaj dio, grana ekonomije, koji se posebno bavi analizom kolektivnih ili globalnih ekonomskih veličina, poput nacionalnog dohotka, zaposlenosti, nezaposlenosti, deflacije, štednje, potrošnje, rasta, inflacije i bruto domaćeg proizvoda, između ostalih.
Makroekonomiju ne zanima proučavanje pojedinačnih i pojedinih agenata koji interveniraju u ekonomskim procesima određenog mjesta, jer tome odgovara intervencija mikroekonomije, dok ono što radi jest istraživanje na globalnoj i općoj razini s namjerom da se utvrdi ekonomske mjere u tom smislu i s tim opsegom. U svakom slučaju, moramo naglasiti da i mikro i makroekonomija utječu jedni na druge.
Napredujte u prošlom stoljeću
Uvijek će analiza koju provodi makroekonomija biti iz sistemske perspektive, analizirati i promatrati sve međusobno povezane varijable. Počevši od prošlog stoljeća, makroekonomija je počela uzimati maha u ekonomskom razmatranju i postala relevantan aspekt. Bili su to negativni događaji na ekonomskom planu, poput krize nazvane Velika depresija, u Sjedinjenim Državama, što je potaknulo potrebu za razvojem globalnije vizije tržišta koja bolje objašnjava pojave koje se događaju i to s mikro pozicije nisu se mogli razumjeti ni boriti se s njima.
Temeljni politički alat za usmjeravanje upravljanja i resursa
Stoga je to da tada makroekonomija proučava ukupnu količinu roba i usluga koje se proizvode na određenom teritoriju, osim što koristi se često od strane političkog menadžmenta kao glavno oruđe jer omogućuje otkrivanje načina raspodjele resursa, posebno onih oskudnih, kako bi se potaknuo ekonomski rast i tako poboljšala dobrobit stanovništva. Uobičajeno je, dakle, koristiti se makroekonomikom kako bi se ekonomija neke zemlje povećala, postigla stabilnost cijena roba i usluga, zaposlilo se i postigla održiva platna bilanca.
Makroekonomske studije se uvijek provode na nacionalnoj razini, na primjer, proučavaju se i analiziraju gospodarski fenomeni koji se javljaju na određenom teritoriju, uzimajući u obzir odnose koje unutarnji akteri održavaju između njih, a također i s vanjom.
Odnosi se proučavaju na temelju modela
Zbog višestrukosti i složenosti ekonomskih odnosa, makroekonomski modeli koriste se za olakšavanje studije, dok se ti modeli uvijek temelje na pojednostavljivanju pretpostavki kako bi se širokim potezima proučilo što se događa s različitim ekonomskim varijantama uključenim kada se promjene u ekonomsko okruženje koje se proučava. Prema pretpostavkama koje su napravljene, odnosi koji će se uzeti u obzir, vrsta učinaka koje odnosi prenose i kako se taj prijenos očituje jest da će se dobiti vrste modela.
Razumijevanje promjenjivih poslovnih ciklusa
Vrlo važan dio makroekonomije uključuje razumijevanje poslovnih ciklusa, jer moramo znati da nacionalna i globalna gospodarstva prolaze kroz cikluse, faze rasta koji dosežu vrhunac, a zatim ustupaju mjesto smanjenju i tako se izmjenjuju.
Međutim, ti ciklusi zasigurno mogu biti kritični u nekim kontekstima, očito kada se dogodi gospodarski pad i generiraju značajni socijalni sukobi u zemlji: gubitak povjerenja, kapital, nezaposlenost, inflacija, među najčešćim zlima.
Zadatak i odgovornost makroekonomije bit će znati kako umanjiti te učinke, ali naravno, u materiji se moraju naći vješti akteri koji znaju kako se nositi s njima, situacija koja se često ne dogodi i na kraju generira još više komplikacija .
Mikroekonomija proučava pojedine agente
S druge strane, Ispostavlja se da je mikroekonomija koncept i dio gospodarstva koji je stavljen na makroekonomiju, budući da je posvećen i bavi se proučavanjem ekonomskog ponašanja koje predstavljaju pojedini agenti, poput potrošača, tvrtki, radnika, između ostalih.