theclickinggeneration.com

Nacizam je bio jedan od najsloženijih i najmračnijih povijesnih fenomena 20. stoljeća, rođen u Njemačkoj između ratova i odgojen pod snagom rasističkog i vrlo istrebljujućeg lika kao što je Adolf Hitler.

Politički trend koji je uspostavio Hitler i zasnovan na vršenju autoritarne moći i segregacijskoj politici protiv židovske zajednice

Nacizam se temeljio na politikama rasne segregacije usmjerenim posebno protiv Židova (iako je cilj polako bio zamagljen) i ekonomskim i socijalnim politikama kojima se nastojalo uspostaviti arijevsku moć Njemačke u Europi i svijetu. Ime mu dolazi od stranke kojoj je pripadao Hitler, nacionalsocijalizma.

Podrijetlo i bitna obilježja

Nacizam je nastao kao posljedica složene situacije koja je postojala u Njemačkoj nakon Prvog svjetskog rata. Ekonomski i politički neuspjeh Weimarske Republike, kao i visoki troškovi nametnuti naciji za generiranje prvog rata, učinili su regiju krajnje kaotičnom. Socijalna, ekonomska i politička izolacija koju su Nijemci pretrpjeli između dva rata olakšala je dolazak autoritarnog vođe poput Hitlera koji je obećao podići arijsku naciju iz pepela.

Tako je Hitler organizirao složenu društvenu, političku, ekonomsku, policijsku i vojnu infrastrukturu koja je imala za cilj oporaviti izgubljenu veličinu Njemačke i uspostaviti regiju kao moć Europe i svijeta. Hitler je na vlast došao putem narodnog glasa, ali usput je njegovo vršenje vlasti postajalo sve autoritarnije i totalitarnije, centralizirajući sve odluke i projekte u njegovoj osobi. To se potvrđuje iz činjenice da je, kad je Hitler umro, nacizam kao politički sustav nestao.

U međuvremenu, jedna od bitnih značajki nacizma bila je apsolutna intervencija države u život društva.

Sve što su njemački građani činili, država je na čelu s njihovim vođom Hitlerom određivala, dopuštala ili zabranjivala.

Sredstva za proizvodnju, obrazovanje, tisak, kulturu kontrolirala je država, a u to doba, naravno, sloboda izražavanja i politička pluralnost nisu postojale, a bilo koja njihova naznaka strogo je kažnjavana.

U međuvremenu, kako bi nametnuo sav svoj pečat i osigurao da ne postoji neslaganje, uspostavio je strahovit propagandni sustav čija je maksima promicanje blagodati pripadnosti nacizmu.

Propaganda je bila najmoćnije sredstvo prilikom promicanja političke stranke i njezinog programa, i naravno kada je kontrolirala sve što je rečeno.

Budući da je misija bila objaviti "blagodati" režima i spriječiti očitovanje disidentskih glasova. Iza nje je bio Paul Joseph Goebbels, jedan od najbližih Hitlerovih suradnika i koji će služiti kao Ministarstvo Reich-a za javno prosvjetljenje i propagandu između najviših godina nacizma (1933.-1945.).

Regulacija tiska, kina, glazbe, radijskog emitiranja, kazališta i bilo koje druge vrste umjetnosti bila je u rukama Goebbelsa, lika jednako zlokobnog kao i njegov politički šef Hitler i koji je do posljednjeg trenutka podržavao mržnju od strane Židova i njihovih okrutno istrebljenje u koncentracijskim logorima.

Jedan od najbolnijih i najmračnijih elemenata nacizma bila je propaganda židovskog istrebljenja koja se dogodila. Ovdje se u Njemačkoj u to vrijeme pojavio dubok identitetski problem otkako su njemački Židovi optuživani da nisu čisti i da posjeduju bogatstvo koje je zapravo pripadalo arijevskim Nijemcima.

Kampanja istrebljenja protezala se kroz čitav nacistički režim, koji je službeno trajao od 1933. do 1945., a u svijetu je postao poznat nakon završetka rata od otkrića logora smrti i mučenja kao što je Auschwitz. Nesumnjivo najznačajniji za okrutnost s kojom tih je godina operirao.

Nirnberška suđenja, jer su se odvijala upravo u tom njemačkom gradu, bili su sudski postupci koje su savezničke nacije promovirale nakon pada nacizma i čiji je cilj bio prosuđivanje i kažnjavanje odgovornih za zločine koji su bili holokaust.

Čak i kad su Hitler i Goebbels počinili samoubojstvo, lanac suučesništva bio je fantastičan, a onda su ti procesi uspjeli kazniti više od dvadeset nacističkih vođa koji su preživjeli i koji su zarobljeni.