definicija ekološke etike
The ekološka etika je grana filozofije koja posebno razmatra odnose između ljudi i okoline u kojoj se razvijaju, a koja se posebno brine i bavi reguliranjem da postupci ljudi ne prijete razvoju i evoluciji prirodnih okoliša.
Grana filozofije koja se bavi regulacijom ljudskog ponašanja u odnosu na prirodni okoliš
Sredinom prošlog stoljeća počeo je javno osuditi štetu na okoliš koju su počinile i industrije i ljudi s malo svijesti o poštivanju okoliša.
U međuvremenu je ova rastuća situacija pokrenula potrebu za stvaranjem specifičnog prostora koji osigurava brigu o našoj prirodi i na drugi način kažnjava one koji ne djeluju u tom smislu.
Ljestvica vrijednosti koja poziva na odgovornost i brigu za okoliš
Odnosno, ekološka etika predlaže moralni propis koji zahtijeva odgovornost tvrtki i muškaraca u pogledu brige o našem prirodnom okolišu.
Temeljni prijedlog ove grane etike je tražiti dobrobit između društva i prirode kako bi se ljudi mogli razvijati u dobro njegovanom prirodnom okolišu.
U tom se smislu ekološka etika produbljuje i bavi se pitanjima kao što su: obveze koje pojedinci imaju prema okolišu i kako bi to učinili, kako trebaju narediti svoje postupke kako ne bi utjecali na njega; Također, ekološka etika predlaže da ljudska bića moraju biti odgovorna za čitav planet koji nastanjuju, za što moraju djelovati kako bi se brinula o njemu u budućnosti, tako da njihovi postupci ne utječu na njihovu neposrednu sadašnjost, ali ne i na njihova susjeda.
U međuvremenu, takvo će pitanje biti prihvatljivo postići samo učinkovitom predanošću muškaraca.
Srećom, trenutno i nakon desetljeća prokazivanja i inzistiranja na instaliranju problema u masovnim medijima, pitanje ekološke krize postalo je globalno pitanje, a zatim države, pojedinci i organizacije koji brane okoliš, predlažu razne rješenja i alternative, iako naravno, zadatak obrazovanja nije jednostavan i, kao što smo rekli, zahtijeva konkretno opredjeljenje.
Očuvajte i cijenite prirodu za uživanje budućih generacija
Ekologija i obrazovanje o okolišu koriste se ovom granom etike kako bi izvršili svoju misiju podizanja svijesti i senzibiliziranja društva; Oni potiču da razviju ponašanje koje generira novi način odnosa s okolišem, u kojem se apsolutno poštuje i brine za njega.
Temeljna funkcija ekološke etike je razviti one vrijednosti koje doprinose izgradnji ekološke svijesti usmjerene na očuvanje prirodnog okoliša, vrednujući ga tako da u njemu mogu uživati buduće generacije.
Ako se ova odgovornost i svijest ne posreduju, odnosno kada ljudsko biće izvrši apsolutno asocijalnu akciju i ne poštuje okoliš, na kraju će se stvoriti i pokrenuti mnoštvo ekoloških problema: onečišćenje, globalno zagrijavanje, između ostalog i problemi Inače, svi mi koji živimo na zemlji danas patimo i naravno da su oni porijeklom iz tog neodgovornog djelovanja i malo brige za ekosustav.
Čovjek je jedini odgovoran
Ljudska bića odgovorna su za probleme okoliša i usko su povezane s nepostojanjem društvenih vrijednosti, a potreba za očuvanjem i brigom za okoliš u kojem žive ne smatra se relevantnom.
Nažalost, mnogi ne cijene, a drugi se ne brinu izravno, da će sva šteta koju danas čine i ona koja je nastala jučer imati negativan utjecaj sutra, a i danas smo već gledatelji posljedica menadžment neodgovoran prema čovjeku prema prirodi u mnogim aspektima.
Ekološka ekologija sada želi promijeniti paradigmu i na taj način osigurati da čovjek razmišlja o prouzročenoj šteti te da znajući za nju i negativne posljedice postane svjestan da s okolišem postupa oprezno i s ljubavlju.
Ekološka etika mora težiti poštivanju propisa i širenju vrijednosti koje podižu svijest ljudi, kao što je ne bacanje smeća na ulicu i u vodu, te o recikliranju, između ostalih radnji koje nesumnjivo stvaraju zdraviji i manje kažnjen svijet .