definicija elektrona
Elektron je jedna od sitnih čestica koje čine atom (ili subatomske čestice) zajedno s protonima i neutralima. Elektroni su uvijek izvan jezgre atoma sastavljene od kombinacije protona i neutrona. Da bismo pokazali koliko je elektron malen, možemo reći da je njegova masa 1/1836 puta veća od mase protona. Ime elektrona dolazi od ideje da zahvaljujući negativnoj energiji generiraju električnu energiju na jezgri atoma.
Elektron je mogao biti izoliran i razumljiv tek sredinom devetnaestog stoljeća kada su znanstvenici shvatili da u atomu postoji negativna sila koja privlači jezgru. Ova situacija nam je omogućila da shvatimo da je električna energija generirana u atomu rezultat privlačne i odbojne sile koju protoni i elektroni vrše na sebe.
Elektroni su čestice koje spadaju u skupinu leptona, odnosno one koje su podložne elektromagnetskoj sili, gravitacijskoj sili itd. Od svih čestica poznatih kao leptoni, elektron je onaj koji je u svojoj prirodi najrazumljiviji i ima stabilnu kvalitetu. Nadalje, uz protone i neutrone, elektron se također smatra temeljnom česticom jer se ne može podijeliti na jedinice manje od sebe.
Otkriće, analiza i razumijevanje elektrona nesumnjivo su bili bitni za ljudski život budući da je to omogućilo otkriće električne energije, vitalnog elementa današnjeg načina života. Uz to, s vremenom su razvijene tisuće elemenata i uređaja koji svoju strukturu temelje na elektronici kako bi omogućili ljudima da bolje razumiju ono što ih okružuje i da postignu višu razinu kvalitete života.
