definicija fizike
Fizika je stvarna znanost koja proučava krajnje istine poretka prirode. Budući da je tema tako opsežna, Fizika obuhvaća niz središnjih teorija koje pretpostavljaju različita ograničenija područja: prije svega imamo klasična mehanika, koji se bavi proučavanjem tijela na makroskopskoj skali, kao i kretanjima brzinama manjim od brzine svjetlosti; Teorija relativnosti, koji se usredotočuje na proučavanje prostora i vremena u relativnom smislu; termodinamika, koji se temelji na proučavanju topline kao oblika energije; elektromagnetizam, koji proučava nabijene čestice elektriciteta i magnetizma; kinetika koja proučava tijela u pokretu; i konačno, kvantna mehanika, koji proučava i atomske i subatomske sustave, kao i elektromagnetsko zračenje.
Fizika je tada znanost koja proučava tijela, bez obzira na njihovo stanje (tekućina, plin ili kruto) u odnosu na druga tijela i procese koji se u njemu mogu dogoditi (kretanja, deformacije, primjena sile, između ostalog). Fizika je, poput matematike, egzaktna znanost, jer će se očekivati jedan rezultat prije izvršene operacije. Ne može biti više rezultata za fizičku operaciju. Iz tog razloga, fizika koristi induktivne metode, jer će se takve operacije odraziti na takav rezultat (u tom rezultatu, a ne u drugom).
Prva razmišljanja vezana uz ono što se danas naziva fizikom moramo tražiti u davnim vremenima. Već u prvim godinama naše ere Ptolomej je napisao astronomsku raspravu pod nazivom Almogesto u kojem potvrđuje da je Zemlja središte svemira i zvijezde se okreću oko nje. Osim kratkovidnosti koja mu se može dodijeliti, istina je ta imao neko vrijeme važan utjecaj, sve dok Kopernik nije objavio svoju heliocentričnu teoriju, kasnije potvrđenu iskustvima Galilea Galileia. Ovim doprinosima treba dodati doprinose Keplera i Brahea o kretanju planeta. Štoviše Newton je bio taj koji je u svom radu uspostavio zakone od izuzetne važnosti Philosophiae Naturalis Principia Matematika. Naredni važni trenuci dogodili su se u 18. stoljeću s formuliranjem termodinamike, u 19. stoljeću s elektromagnetizmom i, konačno, u 20. stoljeću, s teorijom relativnosti koju je uveo Albert Einstein i s kvantnom teorijom razvijenom i za ovo i za za Plancka i Bohra.
Fizika se koristi u drugim područjima kao što su automobilska mehanika, elektromehanika, industrija koja proizvodi kućanske uređaje, različito inženjerstvo (nuklearna, agronomska, prehrambena tehnologija, elektronika, između ostalog). Naravno, u tim su područjima proučavanja teorije puno specifičnije od onih osnovnih fizikalnih sadržaja koje smo imali u srednjoj školi.
Trenutni je izazov u fizici razviti teoriju koja integrira sve već spomenute. Trenutno mnoga su se očekivanja stvorila oko teorije superstruna, iako je još dug put do toga da ga znanstvena zajednica prihvati kao teoriju objedinjavanja.
Fizika je jedna od disciplina koja svake godine ima Nobelovu nagradu, i u tom smislu pobjednik je onaj (ili oni) znanstveni istraživači koji inoviraju svojim otkrićima ili teorijama u prvom planu discipline. Ova otkrića ili razvoj pretpostavljaju poboljšanje određenog područja ili napredak koji će omogućiti optimizaciju industrijskih ili proizvodnih procesa.
