definicija despotizma
Koncept koji nas se tiče ovog pregleda ima gotovo isključivu uporabu na političkoj razini. The despotizam je li on zlouporaba moći ili sile u ophođenju s ljudima sastoji se od neograničenog načina vršenja vlasti. Drugim riječima, vlada je koncentrirana u rukama jedne osobe koja ima sve ovlasti i koja neće prihvatiti nikakvu kontrolu ili miješanje u rezolucije koje donosi. Moramo namjerno reći da je u tim slučajevima onaj tko vlada postavljen iznad zakona i iz bilo kojeg razloga.
Stoga se obično ta riječ koristi za objašnjenje ta apsolutna vlast koja nije ograničena ni zakonima ni bilo kojom drugom institucionalnom kontrolom koja upravlja sudbinama nacije, to jest da svoju snagu izvršava s apsolutnom superiornošću i piacereom, ne nailazeći ni na kakvu vrstu ograničenja u spomenutoj uporabi.
Tako da one vlade koje karakterizira upravo koncentracija sve snage u njihovim rukama zamišljene su kao despotizam.
Današnje diktature ponašaju se poput jučerašnje despotije
Trenutno je takvo poimanje i predstavljanje moći opterećeno potpuno negativnom konotacijom, povezujući, dakle, vladu koja se na taj način očituje sa diktatura ili tiranija. “Despotija kojom upravlja platit će je na sljedećim izborima. Odluka da se o projektu ne raspravlja u parlamentu i odobri ga dekretom bila je s njihove strane autentičan čin despotizma..”
Prosvijetljeni despotizam: moderiran i vođen prijedlozima prosvjetiteljstva
Iako treba napomenuti da se na despotizam nije uvijek gledalo vrlo lošim očima kao danas, već upravo suprotno, u 18. stoljeću, u Europi , koncept Prosvijetljeni despotizam, politički koncept uokviren apsolutističkom monarhijskom praksom, koji pripada državnim sustavima SRJ Stari režim, iako, i tu dolazi do njegove razlike i jedinstvenosti, ideja koje je predložio Ilustracija, prema kojem se čovjekove odluke vode razumom.
Drugim riječima, despotizam ovih monarhija moderirao je prijedlozima koje je promovirao prosvjetiteljski pokret, koji je, kao što znamo, znao biti bedem zastava poput razuma, napretka, obrazovanja, umjetnosti, između ostalih.
Despotski monarsi vremena koje smo spomenuli pokušali su obogatiti kulturu svojih nacija i stoga su postali vlasnici paternalističkog tipa diskursa da bi je postigli.
Prosvijetljeni despotizam bio je poznat i kao dobroćudni despotizam ili prosvijećeni apsolutizam a oni monarhi koji su to vršili bili su poznati kao dobroćudni despot ili diktator. Na primjer, Katarine II iz Rusije, bila je veliki promotor obrazovanja i umjetnosti u Rusiji svog vremena.
Kultura, obrazovne reforme, u pitanjima pravde i u drugim poredcima kao što je onaj ekonomski, plus fleksibilizacija u pitanjima individualnih sloboda, bile su modifikacije koje je uvela prosvijećena despotija i koje su na neki način dopustile monarhima da se agginiraju i ostanu u vlasti. Jer su na taj način pronašli način da udovolje zahtjevima svojih ljudi koji su se borili za veću slobodu i da se oslobode krajnje samovoljnih despotskih tendencija.
Bio je to lukav prijedlog dok je trajao jer je natjerao ljude da vjeruju da su i oni vlasnici i nositelji vlasti, međutim, oni, monarsi, nastavili su sve kontrolirati, proširili su slobode kako bi izbjegli izbijanje epidemije, ali nastavili su zadržavati kontrolu na svim razinama.
Pojedinac koji vrši despotizam naziva se despotom i tijekom povijesti europskih monarhija, prosvijetljeni ili ne, možemo pronaći bezbroj primjera kraljeva koji su svoju vlast izvršavali na apsolutno autoritativan način, ne poštujući prava građana, generirajući palačanske spletke i zamke i zasigurno okrutne akcije protiv onih koji su se usudili osporiti svoj autoritet.
Naravno, namjera ovih vladara bila je ostati na vlasti pod svaku cijenu, a naravno, prisila je bila najsnažnija i najučinkovitija alternativa da mogu zadovoljiti tu potrebu.
