definicija kartezijanskog
Pojam "kartezijanski" koristi se kao pridjev za označavanje svega što ima veze s raznolikim i vrlo složenim filozofskim i misaonim teorijama koje je predložio jedan od najvećih francuskih filozofa u povijesti: René Descartes. Mnogi stručnjaci s tog područja Descartesa smatraju jednim od prvih filozofa koji su postulirali o važnosti upotrebe razuma u znanosti, posebno s obzirom na različite metode provjere i provjere istine. Dakle, njegova važnost leži u činjenici da je mnogo prije velikih revolucionarnih ideja o važnosti razuma nad religijom (onima koje su krajem 18. stoljeća stale na kraj Starom režimu) Descartes tu ideju najosnovnije, ali istodobno najvažnije od svega: ljudsko je biće takvo samo razumom.
Kartezijanska teorija ili teorija koju je predložio Descartes polazi od vrlo jednostavnog, ali toliko dubokog i značajnog zaključka da bi se mogao shvatiti kao samo središte ljudskog postojanja. Ovo je zaključivanje postalo izuzetno poznato iz fraze "Mislim, dakle postojim" koja ne znači ništa više ili manje nego svjesnim ostvarivanjem svoje mentalne aktivnosti, razmišljanja, ljudsko biće tada shvaća da postoji. Ta misao je ono što ga uvjerava da je živ, da postoji u svijetu, a to je neosporna istina jer bilo koje ljudsko biće koje ne misli neće postojati.
Iz ove kartezijanske baze znanost je počela oblikovati radne sustave koji se temelje na korištenju razuma nad vjerskim opravdanjem stvarnosti. Iako Descartes nije prvi iznio takve informacije, jedan je od prvih koji je pojasnio činjenicu da je samo razumom (i to provodi neko misaono biće) moguće znati istinu stvarnosti, bilo za fiziku , za biologiju, za povijest, za bilo koju znanost. Descartes je stvarnost podijelio na tri svijeta: onaj uma, onaj materije i onaj u kojem živi Bog. Iako je bio pobožni katolik, Descartes je predlagao prvenstvo prvog svijeta kao osnovu za pronalaženje istine na znanstvenoj razini.
