definicija mobitela

Pod staničnom telefonijom podrazumijeva se onaj komunikacijski sustav koji nastaje korištenjem malih elemenata ili 'ćelija' poznatih kao mobiteli. Stanična telefonija jedan je od najvažnijih i najraširenijih dostignuća na svijetu u posljednjih nekoliko godina, a njegov dolazak na milijune ljudi povezan je s lakoćom i udobnošću koju pruža svojim korisnicima da komuniciraju s bilo kojeg mjesta i u bilo koje vrijeme.

Stanična telefonija mora imati osnovni element da bi mogla funkcionirati kao takva: mobitel ili stanični uređaj. Ovo nije ništa više i ništa manje od malog telefona koji ima telefonsku vezu s mobilnim telefonskim mrežama koje nisu iste kao konvencionalna ili tradicionalna telefonija. Veza između obje strane (telefonski sustav i stanični uređaj) odvija se putem valova ili frekvencija koje idu na druge načine osim uobičajene telefonije. Upravo zbog ove mogućnosti mobilnosti, mobitel omogućava osobi da se tiho kreće bilo gdje, bez ovisnosti o kabelima ili statičkim uređajima koji se moraju držati u određenom prostoru.

Kao posljedica ovog tehnološkog napretka, redovita telefonija u velikoj je mjeri izgubila mjesto kao komunikacijski element i ako se tome doda činjenica da su mobiteli sve složeniji, usvajajući i prilagođavajući alternativne funkcije koje nisu izravno povezane s telefonijom ( među kojima moramo spomenuti vezu s virtualnom mrežom ili internetom), razumljivo je pomisliti da će u budućnosti fiksni telefoni već nestati. Unatoč činjenici da je mobilna ili mobilna telefonija proporcionalno skuplja od fiksne telefonije, mogućnosti planova plaćanja i udobnost koju pružaju čine to napretkom bez povratka.