definicija semiotike
Semiotika je znanost ili disciplina koja je zainteresirana za proučavanje različitih vrsta simbola koje su ljudi stvorili u različitim i specifičnim situacijama. Ova se studija temelji na analizi značenja koja svaka vrsta simbola može imati i kako se to značenje može mijenjati tijekom vremena ili prostora.
Semiotika (ili poznata i kao semiologija) može se smatrati vrlo važnim dijelom antropologije jer se njezin rad bavi kulturom sadašnjeg čovjeka i drugih vremena. Pojam semiotika potječe od grčkog semeiotikos, što znači "tumač znakova".
To podrazumijeva da će pokušati objasniti način na koji bića koriste znakove kako bi razumjela svijet koji ih okružuje, a naravno i za komunikaciju s drugim ljudima, radnja koja je sigurno važna u svakom životu.
Studija koja formalizira semiotiku u vezi s pripisivanjem značenja korisno se koristi na znanstvenoj razini, u kontekstu u kojem se način na koji se generira znanje pokazao vitalnim.
Znak se odnosi na nešto i odnosi se na njegovu mentalnu sliku
Za semiotiku, znak se uvijek odnosi na nešto. U međuvremenu, taj će se znak odnositi na nešto konkretno u čovjekovom umu. Dakle, riječ stol je znak koji će nas mentalno uputiti na lik ovog namještaja koji je obično izrađen od drveta i koristi se za jelo.
Jedan od najsloženijih i najzanimljivijih elemenata kulture je skup simbola i oblika koje ljudi stvaraju za različite situacije ili okolnosti.
Svaki skup simbola primjenjuje se na vrstu događaja ili pojava i stoga je njegovo značenje ili njegovo tumačenje potpuno određeno i specifično. Simboli su više ili manje proizvoljni ili subjektivni prikazi tih pojava, a njihovo rođenje povezano je s potrebom čovjeka da takve pojave integrira u jezik.
Semiotičari će tada biti zainteresirani za analizu zašto ti simboli mogu imati značenje u trenutku ili prostoru i mijenjati se ili ostati tijekom vremena ako je to bio slučaj. To je zadatak antropologa, jezičnih stručnjaka, arheologa i drugih znanstvenika koji rade na pitanjima kulture. Smatra se da je semiotika rođena iz opažanja različitih antropologa i jezičnih stručnjaka koji su primijetili da su se različiti simboli (ne samo grafički nego i jezični, misaoni ili emocionalni oblici) ponavljali u različitim prostorima i da su imali ista ili različita značenja prema svakoj zajednici.
Ljudi se neprestano koriste znakovima i pripisuju značenje svakom problemu koji se opaža. S obzirom na ovu prisutnost, semiotika ima relevantno mjesto na početku procesa znanja, a predlaže se, na primjer, dubok pristup znaku koji je njegov predmet proučavanja.
Temeljni doprinos lingvista Ferdinanda de Saussurea
Švicarski lingvist Ferdinand de Saussure dao je ogroman doprinos semiotici. Držao je tečajeve o jezičnom znaku i toj se temi pristupilo upravo s jezične perspektive.
Saussure se usprotivio razmatranju znaka kao jedinstvene cjeline što rezultira time da se jezik smatra popisom riječi koje odgovaraju određenim stvarima. Njegov je stav da pojmovi prethode znakovima i u tom smislu on predlaže da se jezična jedinica sastoji od dva elementa, s jedne strane pojma, a s druge strane njegove akustičke slike.
Koncept ostaje arhiviran u svijesti govornika određenog jezika i tako se koncept stola manifestira kao skup sastavljen od sljedećih karakteristika: namještaj, drvo, pravokutnik, kvadrat, koji se koristi za jelo. U međuvremenu je zvučna slika otisak koji ova riječ ostavlja na našu psihu.
