definicija procesora
CPU ili središnja procesorska jedinica (središnja procesorska jedinica na španjolskom) središnji je dio svakog računala jer ono ispunjava zadatak obrade svih funkcija, kao i pohrane podataka. To je elektronički sklop koji je oduvijek postojao u računalima bez obzira na njegov model i zato se smatra jednim od osnovnih elemenata svakog računala.
To bi trebao biti element opće namjene, na koji softver diktira što treba raditi. Postoje specifični procesori za izvršavanje određenog zadatka, koji iako neki autori smatraju CPU-ima, drugi ne. Moj je stav o ovome jasan: CPU mora biti, inzistiram, opće namjene.
Prvi dizajni strojeva koje možemo smatrati presedanima današnjih računala nisu imali CPU kao takav. Prva generacija računala nije imala niti jedan element koji je djelovao kao CPU, ali ta je funkcija bila raspoređena među različite elemente hardvera.
Da bi se prvi CPU spojio u jedan komad, posebno na čipu, moramo se vratiti na početke silicijske tehnologije i, točnije, na Intel 4004 iz 1970.
Nova tehnologija ne samo da je omogućila tim strojevima veću snagu dok su zauzimali manji volumen, već ih je i pojeftinila i posljedično olakšala njihovo usvajanje u masovnijoj javnosti.
Tehnološki napredak CPU-a olakšao im je značajno povećanje brzine izvršavanja programa, a nama je pronašlo nekoliko CPU-a integriranih na jednom čipu.
Ovo drugo je ono što se naziva višejezgrena arhitektura, a to je ono što nas navodi da kažemo da ovaj ili onaj čip, između ostalih mogućnosti, ima i "dual core" ili "quad core".
Ali računala nisu jedini uređaji koji imaju procesore; Pametni telefoni, tableti, pa čak i televizori imaju čipove koji izvršavaju ovu funkciju i koji im daju "inteligenciju", pružajući "pametni" dio riječi, kao u pametnom telefonu ili pametnom televizoru.
CPU mora komunicirati s ostatkom komponenata računala ili uređaja u koji je postavljen, što se događa putem onoga što se naziva sabirnicom.
Različita autobusima komunicirati CPU sa svim ostalim komponentama računalnog sustava, poput ulaznih i izlaznih (I / O) priključaka, utora za proširenje (što CPU vodi do komunikacije s PCI karticama) ili grafičke kartice.
Iako je Intel bio proizvođač koji je započeo eru silicijskih čipova i modernih procesora, on na ovom području ne ostaje ekskluzivan.
Postoje proizvođači koji nude alternative, bez obzira jesu li kompatibilne sa čipovima ove tvrtke ili ne. Na primjer, AMD (Advanced Micro Devices) nudi liniju procesora kompatibilnih s Intelom.
S druge strane, Qualcomm nudi liniju procesora koji rade na potpuno drugačiji način od Intela ili AMD-a.
Arhitektura mikroprocesora je ono što definira kako CPU radi.
To implicira kako upute rade i koja su ograničenja koja imaju programeri i kako mogu raditi. Svaki CPU ima svoj set uputa za svoju arhitekturu.
Trenutno postoje dvije arhitekture koje pokrivaju gotovo cijelo tržište: x86 (i njegovo 64-bitno proširenje, x86-64) i ARM. Prvi za stolna računala, a drugi za mobilne uređaje svih vrsta.
