definicija psihološkog testa
Mjerenje osobnih karakteristika i mentalnog zdravlja
Psihološki test, poznat i kao psihološki test, instrument je eksperimentalnog tipa koji se koristi za mjerenje ili procjenu određene psihološke karakteristike, mentalnog zdravlja ili onih bitnih i općih karakteristika koje obilježavaju i razlikuju osobnost osobe.
Te se vrste testova mogu i obično primjenjuju u različitim kontekstima i s najrazličitijim svrhama: od strane tvrtke koja traži određeno osoblje koje će popuniti upražnjeno radno mjesto, između ostalog kako bi utvrdila nečiju profesionalnu orijentaciju, potrebe za prilagodbom djece u školi.
Važnost izvođenja od strane kvalificiranih stručnjaka
U međuvremenu, ove testove moraju provoditi specijalizirani stručnjaci, to jest psiholozi, psihopedagozi, ljudi koji imaju studije na tom području moći će ih odrediti jer za to imaju potrebno znanje. U svakom slučaju, moramo naglasiti da ih u nekim prilikama provode ljudi koji nemaju to znanje, pa se dobiveni rezultati moraju uzeti u obzir s rezervom slučaja.
Stručnjaci psihologije računaju u njihovu korist pružajući im znanje o tipičnim sukobima, traumama i načinima reagiranja koje ljudi imaju na određene događaje, stoga u rekviziciji testa mogu se koristiti za prepoznavanje, isključenje poremećaja osobnosti, na primjer.
Sada je važno naglasiti da su profesionalci koji provode testove, kao i rekvizicija, što manje nametljivi, tako da to ne utječe na udobnost pacijenta ili osobe koja je podvrgnuta testu.
Kako se provode testovi?
Pojedinačno ponašanje koje izazivaju reagensi za testiranje procijenit će se uspoređivanjem, bilo statistički ili kvalitativno, s ponašanjem drugih pojedinaca koji su podvrgnuti istom ispitivanju, a koji će ovom eksperimentalnom metodom moći doći do određene klasifikacije ispitanika ili ispitanika u pitanju. Isto tako, to specifično ponašanje koje pojedinac uočava kad se suoči s određenim reagensom mora što vjernije predstavljati funkcioniranje koje bi taj subjekt imao u određenim svakodnevnim situacijama u kojima se sposobnost koja se ocjenjuje provodi u stvarno izvršenje.
Vrste psiholoških testova
Postoje dvije vrste psiholoških testova, Psihometrijski i Projektivni.
Prvi mjere i dodjeljuju vrijednost određenoj kvaliteti ili psihološkom procesu, poput inteligencije, pamćenja, pažnje, kognitivnih performansi i verbalnog razumijevanja, između ostalog. Oni su usmjereni na aktivnosti ocjenjivanja i odabira, takav bi bio slučaj razgovora za posao. Gotovo uvijek, kad se netko prijavi za posao, osim što će biti ocijenjen u smislu iskustva i znanja, bit će podvrgnut psihološkom testu kako bi se utvrdilo ispunjavaju li psihološke karakteristike koje dotični položaj zahtijeva. Mnoge tvrtke koriste ove testove kako bi zajamčile zapošljavanje osoblja koje je normalno u psihičkim pitanjima i naravno izbjegavaju buduća iznenađenja zapošljavanjem ljudi koji imaju psihološki problem.
Također, psihometrijski testovi koriste se na zahtjev kliničke dijagnoze. Njihova organizacija, razumijevanje, administriranje, tumačenje, pa čak i ispravljanje, obično su standardizirani i objektivni.
A projektivni testovi su, s druge strane, upisani u ono što je poznato kao dinamička struja psihologije. Polaze od manje strukturirane hipoteze od prethodnih i koja će testirati individualnost odgovora svakog pojedinca kako bi zaključila o njegovim osobinama ličnosti. Ova vrsta ispitivanja obično se više koristi u kliničkim, forenzičkim i dječjim ustanovama.
To je tradicionalno, a također da bi se izbjeglo padanje u ozbiljne pogreške zbog nedostatka profesionalnosti provođenje psiholoških testova uglavnom je rezervirano za psihologe, iako, kao što smo već istaknuli gore, u nekim zakonodavstvima dopuštaju da ih provode profesionalci koji nisu primljeni iz psihologije, ali uz odgovarajuću obuku psihologa prije nego što ih izvrše ili im prepuste zadatke tumačenja i ispravljanja ...
Sada moramo naglasiti da psihološki testovi, iako su vrlo važan i temeljni resurs u gore spomenutim kontekstima, jer kao što smo rekli omogućavaju intimno znanje ljudi koji su procijenjeni, oni nisu u potpunosti dovoljni za objašnjenje vrlo intimnih aspekata, jer primjer.
