definicija romana
Književno prozno djelo određene duljine koje govori o više ili manje izmišljenim događajima obično je poznato kao roman. Duljina ga razlikuje od priče, izmišljeni ga lik razlikuje od ostalih žanrova, poput eseja, i konačno, njegovo prozno pisanje suprotstavlja ga rimovanim pričama poput poezije. Formalna karakteristika romana koja mu omogućuje razlikovanje od ostalih srodnih žanrova jest podjela na više ili manje neovisna poglavlja koja daju određenu i nerazdvojnu kronologiju.
Postoje različite vrste romana, jer mogu biti šaljivi, autobiografski, epistolarni (koji prenose dopise), običaji, rate i mnogi drugi. Uz to, roman se može svrstati u žanrove i podžanrove poput dramatike, romantike, policije, znanstvene fantastike, povijesti, horora. Mnoga je djela teško katalogizirati u jednu ili drugu kategoriju, jer su ta ograničenja samo način da se olakša klasifikacija u svrhe knjižnice ili pohrane.
Kad govorimo o povijesti romana, vraćamo se u antiku, gdje su takve priče postojale u Grčkoj s Homerom i u Rimu s Vergilijem, na primjer. U srednjem će se vijeku dogoditi uspon romansa i viteških romana. Do tada je većina romana bila sačuvana usmenom predajom ili zahvaljujući radu prepisivača, općenito svećenika, koji su bili među rijetkima koji su mogli ručno pisati. 16. stoljeće, stvaranjem tiskarskog stroja, počelo bi postavljati temelje modernom romanu, čiji je najveći eksponent "Don Quijote de la Mancha" Miguela de Cervantesa.
U sljedećim stoljećima pojavit će se pustolovni romani, realistični, sentimentalni i običaji. I tako će se pojaviti i sjajni autori romana kao što su Guy de Maupassant, Gustave Flaubert, Charles Dickens, Fédor Dostoevsky, Jules Verne i drugi. U dvadesetom stoljeću roman prolazi kroz druge ogromne eksperimentalne transformacije zbog kojih evoluira do novih oblika i stilova. Jasan primjer ovog avangardnog romana je "Uliks" Jamesa Joycea ili "Metamorfoza Franza Kafke". To se događa i u Latinskoj Americi, nesumnjivo jednom od stupova evolucije modernog romana tijekom 20. stoljeća, pojavom romanopisaca kao što su Gabriel García Márquez, Mario Vargas Llosa ili Julio Cortázar, između ostalih.
Romani svih vrsta prilagođeni su velikom platnu, rađajući, kako se dogodilo, sjajne filmske klasike, navodeći jedan primjer, s "A Clockwork Orange", adaptacijom filma Anthonyja Burgessa, filmaša Stanleyja Kubricka. Slično tome, rast Interneta doveo je do stvaranja novih resursa za pristup romanima, poput e-knjiga i formata PDF dokumenata.
S druge strane, globalizacija je omogućila dolazak u zapadni kulturni svijet tekstova koje su izradili umjetnici iz drugih kultura, uključujući romane u formatu koji je nama tradicionalan, a također i književne žanrove u kojima se romanistička proza i poezija na neki način zbunjuju to nam se čini općenito netipično. To se događa s mnogim romanima indijskih ili kineskih autora, kao i sa sve većom difuzijom moderne japanske književnosti.
Prema tome, roman čini određenu književnu vrstu, jer ga njegova pristupačnost čini optimalnim resursom za širenje kulture i zabave. Zanimljivo je primijetiti da su jeftiniji resursi potrebni za produkciju romana (u smislu tiska) i trenutna alternativa objavljivanju u nematerijalnim medijima omogućili porast broja i pisaca i čitatelja, s obzirom na to da su mnogi autori Oni pribjegavaju širenju svog sadržaja putem digitalnih portala. Unatoč postojanju alternativnih načina plaćanja, poput onih povezanih s donacijama ili oglašavanjem, jedna od prepreka modernih autora romani sastoji se od rizika hakiranja i, s tim, niže razine dobiti.
