definicija društvenog tereta
Socijalne naknade su skup doprinosa koje je poslodavac dužan plaćati državi i sindikatu, ovisno o dotičnoj djelatnosti, svakog mjeseca za rad svojih zaposlenika.
Doprinosi koje poslodavac mora plaćati mjesečno za svakog radnika i koji su namijenjeni mirovini, stručnom osposobljavanju, socijalnom radu ...
Među njima su razni koncepti koji ih čine, kao što su: doprinosi za mirovinu koji će zaposleniku omogućiti da sutra, kada je vrijeme za mirovinu, pristupi mirovini; socijalni rad; sindikalne članarine; životno osiguranje; i osiguranje od radnog rizika (ART), koje je tijelo koje intervenira kada zaposlenik pretrpi nesreću na radu, preuzimajući, između ostalog, brigu o njegovoj osobnoj pažnji.
Jedno od značenja riječi opterećenje kaže da je to poreza ili nameta, u međuvremenu, pojam Društveni odnosi se na upućivati na ono što je pravilno ili u odnosu na društvo.
U međuvremenu, obje reference zajedno koriste se za pozivanje na iznos novca koji tvrtka mora platiti državi kao socijalno osiguranje za zaposlenike koje je zaposlila.
Odnosno, poduzeće ili poslovni čovjek svakog mjeseca mora pred državno tijelo položiti novčani iznos uspostavljen da na taj način pokrije socijalne potrebe svojih zaposlenika, uključujući socijalni rad, na primjer.
Treba napomenuti da su socijalni troškovi koji se plaćaju usko povezani s plaćom koja se isplaćuje, a mogu biti i različiti ovisno o trenutnoj socijalnoj politici.
Ne podrazumijevaju fiksni mjesečni iznos, ali isti, budući da se odnosi na plaće i druge varijable, mogu varirati.
S druge strane, ovisno o zakonodavstvu o tome, u odgovarajućoj naciji socijalni nameti mogu, između ostalih aktivnosti, podrazumijevati porez na stručno osposobljavanje koje je namijenjeno podučavanju.
Iako je ono koje ćemo spomenuti u nastavku pitanje koje također može varirati od zemlje do zemlje, na primjer, u nekim dijelovima svijeta socijalni troškovi bit će značajni po broju, što je veći broj radnika koji primaju plaću ispod koji se uzima u obzir u ograničenju plaće.
S druge strane, vrijedi uzeti u obzir da će socijalni troškovi koji se plaćaju uvijek utjecati na cijenu rada, naravno, povećavajući je, a u slučaju da će to također težiti povećanju tvorničke cijene dodijeljene proizvodu ili usluzi.
Da bismo bolje pojasnili koncept, idemo na konkretan primjer: u konzorciju su četiri zaposlenika, pa vlasnici i stanari svakog mjeseca, kada se podmire troškovi, ne isplaćuju samo plaće već i iznos koji odgovara socijalnim naknadama koji svaki predstavlja i koji je, kao što smo rekli, povezan s iznosom plaće koji svaki prima.
Obavezna isplata o kojoj ovisi buduća mirovina radnika
Uobičajeno je da se njihova plaćanja moraju izvršiti u ime državnog agenta za naplatu, koji je također zadužen za kontrolu i provedbu odgovarajuće isplate za njih, svakog mjeseca.
Naravno, nedostatak isplate ili kašnjenja generirat će kamatu koja se mora platiti zajedno s iznosom koji odgovara mjesecu u kojem nije plaćena.
Poslodavac koji ne plati ovaj porez počinit će kazneno djelo i mora prije ili kasnije odgovoriti za taj neuspjeh.
Glavni problem neplaćanja zaposlenika pripadajućih socijalnih naknada je taj što će mu se sutra ulazak u mirovinski sustav zakomplicirati.
Mirovina je povlačenje s posla radnika koji zbog svoje dobi ili zbog neke invalidnosti više nije u mogućnosti nastaviti raditi.
Za njegovo provođenje mora se provesti upravni postupak s državom ili odgovarajućom institucijom, ovisno o mirovinskom sustavu, a nakon odobrenja ta će osoba početi primati mirovinu mjesečno.
To je pravo koje je sadržano na zahtjev socijalne sigurnosti i koje će se dobiti do dana smrti.
Dob umirovljenja razlikuje se u svakoj zemlji, iako se ona obično kreće između 60 i 70 godina.
U sustavima u kojima je za mirovinu zadužena država, novac se dobiva od doprinosa za socijalno osiguranje, između ostalog, odnosno od obveznih doprinosa poslodavca i onih koji ovisni ili neovisni radnici.
