definicija fikcije
U svojoj najširoj i najopćenitijoj upotrebi, fikcija je radnja i rezultat pretvaranja, to jest, bilo bi davanje postojanja nečemu što ga nema u stvarnom svijetu. Na taj način ima duboku težinu u umjetničkim djelima, što se često opaža u književnosti i kinu.
Pravite se, izdajte nešto kao stvarno kad to ne postoji
Prikazivanje nečega kao stvarnog, dok u stvarnosti to nije, ili simulacija nečega, na primjer stanja, pokazivanje radosti kad je u stvarnosti netko tužan ili obrnuto.
Izum koji netko drži kako bi naštetio osobi ili stekao prednost
S druge strane, riječ fikcija često se koristi kao sinonim izuma, izuma. “Ovo što mi govoriš zvuči kao fikcija.”
Svakako je uobičajeno da ljudi izmišljaju priče ili situacije o drugima ili stvarima kako bi stekli neku prednost ili također sakrili neko neugodno pitanje.
Drugim riječima, izum je jednostavno laž i općenito ima, kao što smo rekli, svrhu sakriti nešto ili stvoriti profit tom izmišljenom stvari za koju se želi smatrati da je istina.
Postoje ljudi koji imaju prirodnu i stalnu tendenciju prema izumu i u slučaju da moramo biti oprezni da otkrijemo izum; samo kritički duh, a također pokušaj da se uvijek traži istina je način da se ne upadne u mreže obmane.
Ploča mašte
Y ta zamišljena stvar označena je kao fikcija.
Ljudi imaju sposobnost bujne mašte, što nam omogućuje stvaranje priča, koje ponekad mogu postati stvarnost, a ponekad ne.
Da se ne bismo zbunili i ne zbunili drugoga, važno je uvijek primijetiti kada je nešto plod naše mašte.
Književno djelo, kazalište, TV program, film, koji priča zamišljenu priču koju su napisali scenaristi, a personificirali glumci
Na polju književnosti, televizije i kinematografije riječ fikcija izuzetno je popularan pojam, budući da se na njega odnosi bilo koji književni, kinematografski, televizijski prilog koji nam govori o izmišljenim ili izmišljenim događajima, pa je tako da se obično govori o izmišljenoj priči, koja se izravno suprotstavlja prikaz stvarnih događaja, koji potječe od elemenata koji pripadaju stvarnosti ili iz igranog filma.
Te su izmišljene priče kreativni izumi koje profesionalci zvani scenarist, producent ili filmaš stvaraju s misijom zabave publike.
Koriste mješavinu riječi, slike, zvuka, što stvara zamišljenu priču koja se prati u poglavljima, ako je riječ o TV seriji, knjizi.
U slučaju filmova, započinju i završavaju u razdoblju od otprilike dva sata.
Kad se u priču dodaju i elementi ili resursi tehnologije i znanosti, suočit će se s onim što je poznato kao znanstvena fantastika, hiper kultivirani žanr posljednjih desetljeća i koji uživa posebnu sklonost javnosti.
Trenutno je upotreba ovog izraza izuzetno raširena za označavanje onih televizijskih programa, serija koje ovaj medij emitira. "Nova fikcija Kanala 13 započela je neodoljivim uspjehom kod publike."
Drugim riječima, riječ se danas široko koristi kao sinonim za roman ili televizijsku komediju koja očito priča izmišljenu priču koja se rađa iz uma scenarista specijaliziranih za ovaj zadatak.
Treba napomenuti da u svemiru književnosti postoje hibridi koji se nalaze između fikcije i nefikcije, poznati kao priče o Novinarska literatura i narativno novinarstvo, koji kombiniraju stvarne elemente s izmišljenim elementima.
Važno je napomenuti da kad pojedinci pristupe nekom beletrističkom djelu, mi smo u stanju poštivati ga izmišljeni paktDrugim riječima, neprihvatljivo je da čitatelj, gledatelj, preispituje izjave čak i ako su očito izmišljene.
Podrijetlo ovog koncepta seže do grčkog koncepta mimezis, koji je pravodobno razvijen u Drevna Grčka filozofa Aristotela.
Aristotel je tvrdio da sva književna djela preslikavaju stvarnost iz načela vjerodostojnosti
Ali on nije bio jedini koji se na to pozivao u davnim vremenima, kao i drugi filozof, Platon, koji su potvrdili da pjesnička djela oponašaju stvarne predmete, a oni pak imitiraju čiste ideje.
Kasnije, francuski filozof Paul ricoeur, razgradio bi mimezis u tri faze: konfiguracija teksta i raspored radnje; konfiguracija samog teksta i na kraju rekonfiguracija teksta koju je napravio čitatelj.
