definicija paradoksa
Paradoks nam govori da se suočavamo s očito istinitom izjavom, ali da u stvarnosti pretpostavlja i logično proturječje koje se uopće ne slaže s onim što nam govori zdrav razum, odnosno za one koji se još uvijek češu kažiprstima po glavi jer im stvar još nije jasna, paradoks je na primjer da je moja sestra cijeli život potvrđivala i tvrdila da bi se udala za visokog muškarca, mršavog , sa zelenim očima, kada stvarnost ukazuje na suprotno od onoga što je uvijek tvrdio ili predlagao, a to je da se zaljubio u niskog, robusnog muškarca tamnih očiju.
Naravno, paradoks obuhvaća ta prilično neozbiljna i sporedna pitanja, baš kao što postoje i drugi paradoksi koji uključuju situacije malo odlučnije i važnije od onoga što sam vam predložio.
Ovisno o istinitosti ili uvjetima koji ih čine, paradoksi mogu biti istiniti, oni koji se samo čine istinitima, iako u stvarnosti ono što oni mogu biti istinito ili lažno. Među njima se ispostavlja da je najreprezentativniji rođendan koji on predlaže: kolika je vjerojatnost da dvoje ljudi koji su na sastanku imaju rođendan istog dana?
Zatim postoje oni koji se zovu istinski paradoksi, jer oni jednostavno proturječe, jasan i kategoričan primjer ispada paradoks sreće koji smatra da je loša sreća biti praznovjeran.
I napokon jesu oni koji će u velikoj mjeri ovisiti o interpretaciji koja će na kraju biti paradoksi ili ne. Obično, temelje se na dvosmislenim definicijama a obično su književni izvor izvrsnosti koji prihvaćaju mnogi pisci. Boixnetov paradoks koji on predlaže: Mislim, dakle, postojim, pogotovo kad ne mislim, zar ne postojim? Jedan je od najreprezentativnijih koji ilustriraju potonji slučaj.
