definicija komunikacije

Pojam komunikacija u svom najširem smislu odnosi se na radnju i rezultat komunikacije. Kada ljudska bića komuniciraju jedni s drugima, mi dijelimo probleme, što dovodi do toga da su njihove vlastite situacije uobičajene s drugima i onima koje on ima. Stoga je komunikacija apsolutno ljudska djelatnost i dio odnosa ljudi u bilo kojem području i vremenu života.

Akcija komunikacije s vršnjacima koja nam omogućuje da znamo, dobijemo informacije, izrazimo se i povežemo

Da nije zahvaljujući komunikaciji, ne bismo mogli znati što nas okružuje, a također to podijeliti sa svojom okolinom, ali budući da je to konkretna činjenica i da nam stoji na raspolaganju, komunikacija nam olakšava dobivanje informacija da bismo znali, izraziti se i odnositi se prema drugim ljudima.

Kakav je postupak i koji su elementi uključeni?

Proces komunikacije uključuje emitiranje signala, poput zvukova, gesta ili znakova s ​​jedinom namjerom da se poruka obznani. Da bi komunikacija, poruka, kako bi uspješno zaključila primaoca, bila potrebna da on ima vještine dekodiranja i tumačenja dotične poruke.

U međuvremenu, ovaj će postupak gotovo uvijek stvoriti a povratne informacije, ideja i povratak, jer kad pošiljatelj pošalje svoju poruku, proces je obrnut i primatelj u trenutku odgovora postat će pošiljatelj, izvorni pošiljatelj je primatelj komunikacijskog procesa.

Elementi koji čine gore spomenuti komunikacijski postupak su sljedeći: kodirati (sustav znakova i pravila u kombinaciji s namjerom da se nešto obznani), kanal (fizički medij putem kojeg će se informacije prenijeti) i imenovani odašiljač (tko želi poslati poruku) i prijamnik (osoba kojoj će poruka biti upućena).

Glavna poteškoća koja se može pojaviti u komunikacijskom procesu je ono što je poznato kao buka, poremećaj koji će zakomplicirati normalan razvoj poruke. Pokazalo se da su neki uobičajeni zvukovi tijekom komunikacije: izobličenje zvuka, upotreba pogrešnog pravopisa ili disfonija odašiljača.

Komunikacija, kod ljudi, ispada kao radnja svojstvena psihičkoj aktivnosti, polazeći od misli, jezika i psihosocijalnih relacijskih sposobnosti. Komunikacija, bila ona usmena ili ne, omogućit će pojedincima da utječu na odluke drugih, a također će na njih utjecati i one druge.

Ljudska komunikacija, svestrana i složena

S druge strane, komunikaciju moramo uokviriti u jedan od osnovnih i najvažnijih kapaciteta koji čovjek ima kao društveno biće.

Većina životinja komunicira na neki način, dok komunikacijski proces u čovjeku pokazuje vrlo visoku razinu svestranosti i složenosti.

Sve životinjske vrste komuniciraju, ali ljudska komunikacija ističe se kao sofisticirana. Životinje koriste znakove kojima dominira instinkt, upozoravaju na različite načine opasnosti, prisutnost hrane, dok ljudi razvijaju skup znakova koji imaju različita značenja.

Biologija je intervenirala na značajan način budući da je raspolaganje ljudskim mozgom omogućilo da razvija i rukuje jezikom te ima vještine da razumije ostale svoje vršnjake.

Prema studijama koje su rađene u vezi s jezikom, otkriveno je da svi slijede zajednička pravila unatoč svojoj raznolikosti i da je to ono što je genetski određeno u čovjeku.

Otkad se ljudsko biće pojavilo na svijetu, s njim je bila prisutna i usmena komunikacija. U međuvremenu, pisanje se pojavilo mnogo kasnije i može se reći da je to alat koji se uspio razviti zahvaljujući evoluciji koju je s vremenom postizao. Pisanje bi se moglo poistovjetiti s razvojem bilo koje današnje tehnologije.

Kao posljedica važnosti koju komunikacija ima u životu ljudi jest što joj se pristupa iz različitih područja i disciplina, a također s različitih gledišta. Ova je situacija naravno dala važne zaključke i pomake na tu temu, poput produbljivanja problema koji se obično javljaju u komunikaciji i koji mogu naštetiti razvoju različitih radnji i aktivnosti zbog nemogućnosti uspostavljanja efikasne komunikacije.

Gornje crte upućujemo na neke od njih i važno je imati ih na umu kako bi ih mogli popraviti i tako moći komunicirati na usklađen način.