definicija poreznog zakona
The Porezni zakon, poznat i kao koncept Porezni zakon, sastavni je dio Javni zakon, koji je pak umetnut u Financijsko pravo, i brine se proučiti zakone na temelju kojih lokalna samouprava očituje svoju poreznu snagu s misijom ostvarivanja istih ekonomskih prihoda od građana i tvrtki, a koji su ti koji će joj omogućiti da pokrije javnu potrošnju u svim područjima stanja.
Drugim riječima, kroz tzv porezi, koje su novčane obveze podržane zakonom, država zarađuje za potporu i održavanje različitih područja koja čine državu: javna uprava, a s druge strane građanima jamči zadovoljstvo i pristup uslugama kao što su: sigurnost, zdravlje, obrazovanje, među glavnima.
U međuvremenu će porezni obveznici, građani ili pravne osobe biti ti koji moraju poštivati plaćanje poreza utvrđenih nacionalnim zakonom.
Plaćanje poreza za one koji plaćaju neće podrazumijevati razmatranje trenutnog učinka na dio države, ali ono što će jamčiti jest da će ta osoba moći pristupiti javnom obrazovanju i zdravstvu te će također uživati zaštitu koje pružaju snage nacionalne sigurnosti, pravedno ekonomski potpomognute porezima koje je nametnula država.
Možemo pronaći različite vrste poreza: unutarnja (Oni se sastaju u dotičnoj naciji, u provincijama, općinama, gradovima, takav je slučaj poreza na dodanu vrijednost (PDV), bruto dohotka, poreza na dohodak, između ostalog), vanjski (Oni su rezultat uvoza, odnosno ulaska u zemlju robe i usluga), direktno (jer se primjenjuju izravno s utjecajem na dohodak ili imovinu), neizravno (Dođu do ljudi izvan poreznog obveznika, odnosno porez plaća onaj tko prima ili kupuje robu), stvarno i objektivno (oporezuju ljude bez obzira na osobne uvjete), osobni ili subjektivni (Oni posebno uzimaju u obzir doprinosnu sposobnost pojedinaca, uzimajući u obzir prihod koji primaju i imovinu koju imaju na raspolaganju).
