definicija kruga
Pod krugom se razumijeva ona geometrijska figura koja se sastoji od oblika uspostavljenog iz zatvorene zakrivljene crte. Kružnica ima glavnu karakteristiku, a to je da sve točke koje su uspostavljene od njenog središta imaju jednaku udaljenost prema crti koja služi kao opseg, odnosno jednako su udaljene. Važno pojašnjenje u pogledu onoga što predstavlja kružnica jest ono koje nam pokazuje da je kružnica površina ravnine unutar opsega. Dakle, opseg je granica ili opseg kruga, granica uspostavljena zatvorenom zakrivljenom linijom. Stoga se oba pojma ne bi trebala miješati ili uzimati za iste, iako se u uobičajenom jeziku ta pogreška obično čini.
Krug je jedna od najosnovnijih geometrijskih figura oko kojih se grade druge figure, na primjer konus. Jedina koja nema bilo kakvu ravnu crtu kao odlučujući faktor, pa kutovi koji se unutar nje mogu uspostaviti nužno zahtijevaju označavanje zamišljenih unutarnjih ravnih crta. U krugu, kao i u opsegu, zato nema vrhova.
Postoji nekoliko koncepata koji su važni za analizu ili definiranje specifičnih karakteristika svakog kruga. U tom smislu, uvijek moramo govoriti o radiju kada govorimo o krugu. Polumjer je segment koji se uspostavlja između središta kružnice i bilo koje točke na opsegu. Da bismo mogli govoriti o vlastitom krugu, svi segmenti koje uspostavimo između radijusa i opsega moraju imati jednaku duljinu, odnosno moraju biti jednako udaljeni od radijusa i opsega ili opsega.
Drugi važan koncept je onaj promjera. Promjer je duljina kruga ako crtamo segment od jedne do druge točke na opsegu, uvijek prolazeći kroz središte. Uvijek mora biti iste dužine, bez obzira na to gdje crtamo promjer, ovaj bi nam segment, kao rezultat, trebao omogućiti da krug podijelimo na dva dijela jednake veličine ili površine. Ukratko, promjer je spoj dviju žbica. Napokon, ako označimo dva različita polumjera, okomita na krug i proširimo ih na opseg, udaljenost koja je na njemu označena između jednog i drugog poznata je kao luk. Luk ne prolazi kroz središte kruga. Tetiva je segment koji spaja dvije točke na opsegu bez dodirivanja središta.
