definicija beskonačnosti
Pojam beskonačnosti može se razumjeti i s matematičkog i s filozofskog aspekta. Beskonačnost je moguće definirati kao sve što nema ograničenja, a dolazi od latinske riječi beskonačno, ili tome nema kraja. Koncept beskonačnosti nesumnjivo je koncept velike složenosti i apstrakcije jer se ništa što znamo u svom svakodnevnom životu ne može smatrati takvim.
Čovjek je tijekom svoje povijesti pokušao definirati pojam beskonačnosti s obzirom na filozofska pitanja i matematiku. U tom se smislu oba aspekta koncepta spajaju kad se on razumije kao apstrakcija. Beskonačnost predstavlja u svim slučajevima ono što nema ni početak ni kraj, što je trajni kontinuitet u čijem se razvoju ne može odrediti krajnja točka.
Koncept beskonačnosti je za mnoge kulture i civilizacije povezan sa životom samog, budući da je postojanje živih bića predstavljeno iz vječnog ciklusa rađanja, razvoja i smrti, posebno za religije i kulture koje vjeruju u život izvan smrti. Istodobno, beskonačnost može predstavljati svemir, kojem još nije poznata nikakva granica i koji se u očima ljudi čini kao neizmjeran prostor.
Beskonačnost je uvijek predstavljena simbolom sličnim osam (8) u kojem postaje vidljiva jer nema početne ili završne točke i kako je svemu što se događa u tom prostoru označenom crtom suđeno da u njoj i dalje kruži. Trajno.
Na kraju se može reći da se pojam beskonačnosti odnosi na područja matematike, fizike i drugih znanosti. Kod njih pristup beskonačnosti ima veze s apstrakcijom i pokušajem objašnjenja apstraktnih pojava koje je predstavljaju (poput periodičkih brojeva, između ostalih).
