definicija književnik
U svojoj najširoj upotrebi, riječ Pisac koristi se za obračun osoba koja piše ili je autor bilo koje vrste dokumenta ili pisanog djelaU međuvremenu, riječ se koristi i za označavanje oni pojedinci koji se bave pisanjem na profesionalnoj raziniDrugim riječima, svoj život posvećuju pisanju napisanih ili tiskanih djela koja potom uređuju sami ili izdavačke kuće koje ih plasiraju na odgovarajuće tržište.
Iako treba napomenuti da se taj pojam često više koristi u drugom smislu, odnosno primjenjuje se na osobu koja piše kao profesiju, a ne na koju se pisanje ističe kao posredna aktivnost.
Zanimanje književnika jedno je od najcjenjenijih na svijetu, od pamtivijeka.
Nesumnjivo, oni koji su sposobni napisati priču imaju jedinstveni dar koji zaslužuje to divljenje.
Mnogi su autori dosegli razinu poznatih osoba, a njihova su predstavljanja postala toliko popularna i posjećena od njihovih sljedbenika koliko i glumci ili glazbenici.
Vrste književnika prema žanru kojem se posvećuju
U međuvremenu, ovisno o žanru i književnom sastavu kojem se pisac posvećuje, dobit će različita specifična imena, ovisno o djelu koje izvodi: pjesnik (pisac koji je posvećen pisanju poezije, najistaknutiji na kastiljskom jeziku: Lope de Vega, Miguel de Cervantes i Gustavo Adolfo Bécquer), romanopisac (onaj pisac koji se bavi pisanjem romana, a to su književna djela napisana u prozi u kojima se o glumljenim radnjama priča u cjelini ili dijelovima, s ciljem da čitateljima priušti zadovoljstvo zbog opisa događaja, strasti i običaja znakova), esejist (pisac posvećen pisanju eseja, onog proznog djela u kojem autor razmišlja o određenoj temi), pripovjedač (pisac namijenjen pisanju priča, kratkom pripovijedanju izmišljenih ili fantastičnih događaja koji imaju didaktičku ili rekreacijsku svrhu) i dramaturg (taj autor posvećen pisanju drama).
Pisanje povijesti
Pisanje, što je radnja koja se sastoji od prenošenja misli, ideja, osjećaja, između ostalog, na papir ili bilo koji drugi medij pomoću znakova koji su obično slova koja čine riječi, a pripadaju ovom ili onom jeziku, zasigurno je tisućljetno.
Prvo, ljudsko biće iskorištavalo je usmeno djelovanje, to jest komuniciralo je govorom, a bilo je to tek 3000. godine p.n.e. koji će to početi raditi u pisanom obliku. Naravno, u ovim vremenima za to se koristio svim vrstama elemenata i potpora, onima kojima je raspolagao (papirus, kamen, kost, pergament, papir), i bez sumnje je ovaj trenutak označio prekretnicu u povijesti čovječanstvo jer je počelo pisati zapise o događajima i svemu što se događalo oko čovječanstva.
Kao posljedica toga, književnost se rađa kad se pisanje apsolutno konsolidira i odmah će omogućiti pisanje legendi koje su se do tada usmeno prenosile s koljena na koljeno.
Počeli su se graditi i abecede, a na nekim je područjima ono što je napisano počelo imati veću težinu od onoga što se prenosi usmenim putem. Poznata izreka da su rečenice "riječi vjetar ponio" postala je tijelo i stvarnost, a slučaj je to da posebno na pravosudnom planu ono što je napisano ima veću moć dokazivanja od one koju je netko rekao drugome.
A u 15. stoljeću izum tiskarskog stroja omogućio je nevjerovatno širenje pisanih djela, Biblija je prva knjiga koja je tiskana zahvaljujući njoj.
