definicija kolektivnog pamćenja
Memorija je sposobnost pamćenja podataka i događaja. Ova funkcija ljudskog intelekta ima dvostruku dimenziju: individualnu i kolektivnu. Koncept kolektivnog pamćenja odnosi se na sve aspekte koji su dio naslijeđa zajednice. Ovaj se pojam odnosi na pojave povezane s javnim mnijenjem i njime se izražava društveni okvir zajedničkog pamćenja.
Koji se prvi put poslužio tim konceptom bio je francuski mislilac Maurice Halbwachs (1877.-1945.).
Ljudi iste generacije
Oni koji su rođeni u istom vremenskom razdoblju obično imaju vrlo slična sjećanja na prošlost. Uobičajeno im je zadržati u sjećanju koje su igre igrali, koju su glazbu slušali ili koje su filmove gledali u mladosti.
Sve generacije ujedinjuju neka iskustva koja nadilaze osobni plan. Oni koji su se rodili početkom 1960-ih u Španjolskoj, najvjerojatnije se sjećaju određenih epizoda iz djetinjstva i mladosti: dolazak čovjeka na Mjesec, prvi televizori u boji, igra mramora na ulicama ili trendovska glazba u diskotekama.
Nije potrebno imati iskustvo da bi ga se cijelo društvo sjećalo
Cijelo se društvo sjeća određenih događaja iako nisu poznati iz prve ruke. Čovječanstvo u cjelini pamti relativno daleke trenutke u vremenu, poput židovskog holokausta, hladnog rata, pada Berlinskog zida ili napada na Kule blizance.
Daleka prošlost također je dio kolektivne memorije
Književnost, kino i školsko obrazovanje omogućuju nam da imamo okvirnu predodžbu o onome što se dogodilo u drugim fazama čovječanstva. Isto tako, u nekim gradovima postoje znakovi prošlosti: stoljetne crkve ili zidine, trgovačke ustanove koje su posjećivali naši preci, kao i ulice i trgovi našega grada koji su izgrađeni u druga vremena.
Rekapitiranje
Ideja kolektivnog pamćenja sastoji se od nekoliko odjeljaka i referenci:
1) određene datume kojih se cijela zajednica sjeća (na primjer, datum osnivanja grada ili povijesne epizode od posebne važnosti),
2) spomenici mjesta pokazatelji su epizoda i likova priče i
3) Književnost i kino također prenose informacije za društvo u cjelini (Dickensovi romani govore nam kako se živjelo u Velikoj Britaniji u 19. stoljeću i zahvaljujući zapadnjacima znamo kakvi su bili gradovi Srednjeg zapada u Sjedinjenim Državama).
Ukratko, kolektivno sjećanje više je od uspomena na prošlost, jer se time stvara identitet naroda. Bez kolektivnog pamćenja, zajednica zanemaruje svoje korijene i tradiciju. Drugim riječima, narod bez pamćenja je narod bez povijesti.
Foto: Fotolia - jiaking1
