definicija inozemne ekspanzije

Naslov 'Prekomorska ekspanzija' dodijeljen je onom povijesnom fenomenu koji se u Europi dogodio u 15. i 16. stoljeću. Prekomorska ekspanzija nije bila ništa drugo do ono što je omogućilo da se dva tako različita i međusobno udaljena svijeta poput Europe i Amerike susretnu prvi put u povijesti. Ime je dobilo u ovom vremenskom razdoblju budući da je to bio trenutak najvećeg europskog napretka na morima i oceanima planeta s ekonomskim i vojnim ciljevima.

Prekomorska ekspanzija svoje je uzroke ili ishodište imala u blokadi koju su Arapi izveli krajem srednjeg vijeka u gradu Carigradu. Ova blokada značila je za Europljane gubitak kontakta sa svim istočnim tržištima, kako onim na Bliskom istoku, tako i na Dalekom istoku. Na taj su način europski kapacitet i želja za ekonomskim rastom doveli do toga da su prvo Portugalci, a zatim Španjolci, krenuli u oceane u potrazi za novim putem dolaska u te daleke zemlje. Međutim, usput su na kraju upoznali kontinente Afrike (od kojih su znali samo sjever) i Amerike.

Od trenutka kad je konačno dosegnuta Amerika (1492. godine od strane Kristofora Kolumba, koji je predstavljao španjolsku krunu), prekomorsko širenje Europe ubrzalo se na nevjerojatan način. Tako je većina zapadnoeuropskih država započela divlju potragu za novim teritorijima: Španjolska, Portugal, talijanski gradovi, Engleska, Holandija, Francuska i mnogi drugi. To je rezultiralo osvajanjem i kolonizacijom velikog dijela planeta, posebno američkog kontinenta, koji je bio podijeljen u europske ruke bez poštivanja prethodnog postojanja domaćih civilizacija.

Konačno, može se reći da je ova prekomorska ekspanzija ponovno generirana krajem 19. stoljeća, ali tada pod imenom imperijalizam. Od tog je trenutka europski čovjek završio kolonizaciju teritorija planeta nad kojima nije imao političku moć i koje se ograničio samo na ekonomsko iskorištavanje, poput gotovo cijelog afričkog kontinenta, Australije i nekih regija jugoistočne Azije.