definicija čitatelja
Bez sumnje, najpopularnija upotreba ove riječi je ona koja nam omogućuje izražavanje onaj pojedinac koji čita, bilo to knjigu, novine, časopis, dokument, među ostalim materijalima koji su vjerojatni za čitanje i koji to može činiti i tiho i naglas i u raznim kontekstima.
Osoba koja čita napisani tekst i koja ima posebnu sklonost čitanju
Treba imati na umu da se ovaj smisao riječi uglavnom koristi za one ljude koji imaju važan interes za aktivnost čitanja, što ih dovodi do toga da neprestano čitaju ta djela ili materijale od interesa.
Zabavite se, informirajte se ili naučite
U međuvremenu, čitanje koje se provodi može imati za misiju zabavu, takav je prethodni slučaj; To možete učiniti kako biste saznali trenutnu stvarnost zemlje u kojoj živite (putem novina) ili kako biste saznali više o određenom pitanju.
“Moj rođak Juan strastveni je čitatelj knjiga znanstvene fantastike, uvijek mu ga poklonimo za rođendan.”
Docent koji predaje svoj jezik na sveučilištu
S druge strane, u akademskom svemiru, pozvan je čitatelj pojedinac koji radi kao docent, predajući vlastiti jezik na stranom sveučilištu.
To nisu uvijek formalni učitelji, ali u nekim su slučajevima napredni studenti koji vrlo dobro vladaju jezikom zemlje u kojoj studiraju, a zatim se istovremeno posvećuju podučavanju izgovora i gramatike svoje zemlje podrijetla drugima .
Profesionalci koji analiziraju izvornike knjige u nakladničkoj kući
Također u uređivački opseg moguće je naći se uz upotrebu čitača riječi jer na taj način pojedinci koji su zaduženi za analizu primljenih originala i za njihovo savjetovanje.
Elektronički uređaj koji čita informacije
A čitatelj također može biti taj elektronički uređaj koji se koristi za čitanje informacija, odnosno reproducirati i snimiti na određenim medijima.
The optički čitač To je posebna vrsta uređaja koji omogućuje čitanje oznaka i znakova koji sadrže kôd.
Čitanje, svakodnevna aktivnost koja nam omogućuje učenje
Čitanje, što je aktivnost koju čitatelji provode, jedno je od najčešćih što ih ljudi pokazuju u svom svakodnevnom životu, bilo jednostavnim čitanjem obavijesti koju zaglave na vratima svoje kuće, upozoravajući na popravak nešto, do savjesnog čitanja teksta koji će biti dio završnog ispita u karijeri koju studiraju.
Tijekom ovog postupka osoba vizualno prolazi kroz dokument, knjigu, između ostalog, koja je sastavljena od grafičkih jezičnih simbola, koje će protumačiti zahvaljujući svom znanju jezika, a koje će kasnije uklopiti u svoju kognitivnu strukturu.
Prije nekoliko stoljeća sposobnost čitanja i pisanja bila je namijenjena malom dijelu stanovništva koji je bio taj koji je mogao pristupiti obrazovanju jer je imao ekonomske resurse.
Siromašni i marginalni slojevi nisu imali tu mogućnost, a primjerice bili su nepismeni.
Ta bi se situacija mogla preokrenuti kad bi obrazovanje postalo obveznim i besplatnim u svijetu.
Oni ljudi koji čitaju tekst i ne mogu ga razumjeti nazivaju se funkcionalno nepismenima.
Čovjekova sposobnost čitanja i pisanja obično se stekne oko pete godine života ili nešto ranije, može se naučiti prvo kod kuće, a zatim usavršavati polaskom u školu.
U početnom obrazovanju čitanja koja se predaju prilično su osnovna i jednostavna, odnosno prilagođavaju se dobi čitatelja, s napredovanjem školovanja, naravno, postaju sve složenija, na primjer, u srednjoj školi, učenici čitati tekstove koji zahtijevaju veći mentalni trening i kognitivni razvoj i koji bi djetetu bili nerazumljivi.
Ne možemo zanemariti da su nažalost danas nove tehnologije, sa svojim prednostima i nedostacima, dovele do toga da mladi danas provode manje vremena čitajući nego osoba koja je provela prije jednog stoljeća.
Kad televizija, računalo ili mobiteli nisu postojali, ljudi su slobodno vrijeme provodili čitajući, dok ih danas odvlači gledanje TV programa ili igranje igrica na računalima ili mobitelima.
