definicija dinamike
Dinamika je grana fizike koja proučava i opisuje evoluciju bilo kojeg fizičkog sustava tijekom vremena, posebno, usmjerava svoj interes na one čimbenike koji mogu prouzročiti promjene u fizičkom sustavu, predmetu proučavanja i za to će ih kvantificirati i predložiti jednadžbe kretanje i evolucija u odnosu na spomenuti sustav.
Mehanički, klasični, relativistički ili kvantni sustavi su oni u kojima dinamika usmjerava svoj rad.
Isaac Newton bio je prvi učenjak koji je formulirao neke temeljne zakone u ovom području proučavanja, koji će kasnije postati skup teorija koje nude točne odgovore na većinu problema povezanih s tijelima u pokretu ili onima koji nastaju dok se proučavaju.
Zakoni dinamike imaju osobitu važnost za čovjeka općenito, bez obzira je li on student predmeta ili ne, jer je razumijevanje istih ono što će običnom čovjeku omogućiti da utvrdi pitanja kao što su vrijednost, značenje i smjer sile koja se mora primijeniti kako bi tijelo moglo proizvesti određeno kretanje ili promjenu. Primjerice, za uravnotežen i siguran prijevoz tereta bit će potrebno primijeniti silu na najprikladnijem mjestu, a to se naravno može postići dinamikom.
