definicija centralizma
Pojam centralizam označava onu doktrinu koja promiče centralizaciju funkcija i moći kao lajtmotiv. U osnovi, centralizam se sastoji od sustava državne organizacije u kojem su vladine odluke jedinstvene i proizlaze iz istog središta, odnosno, ne uzimajući u obzir pri odlučivanju iste, različite kulture ili narode na koje utječe.
One regije, zemlje, zajednice, teritoriji u kojima se razvija ova vrsta sustava, kada je riječ o političkim odlukama, uvijek će se preuzimati od središnje vlade.
Iako je centralizam model upravljanja koji je promatrao vrlo dugu tradiciju, kako u zemljama Latinske Amerike, tako i u nekim europskim zemljama, poput Francuske, trenutno i gotovo od početka stoljeća, sustav se snažno zamjera, zaključujući pad u nekoliko latinoameričkih nacija, koje su mogle preživjeti gotovo isključivo u Francuskoj.
Jedna od temeljnih karakteristika ovog oblika vladavine jest da središnja vlada preuzima ovlasti prije tih federativnih država a među glavne uzroke ove situacije mogu se ubrojiti slijedeće: potrebe država za pružanjem usluga svih vrsta svojim građanima i da je to nešto što ekonomski vrijedi za savezne države kad se mora udovoljiti njima i zadovoljiti ih sami. Potreba za ulaganjima koja zahtijevaju pribavljanje znatnog broja resursa, ekonomskih i ljudskih materijala, koje bi na bilo kojem federalnom teritoriju bilo praktički nemoguće dobiti bez da se prethodno ne uruše. I potreba da ili ne moraju centralno planirati kako bi se koherentnije i učinkovitije organizirali.
U međuvremenu se mogu razlikovati dvije vrste centralizma. Čisti centralizam To će biti onaj u kojem se izvršavanje ovlasti središnjeg tijela provodi isključivo i u potpunosti. A s druge strane decentralizirani centralizam, koji će biti onaj u kojem se sve temelji na odluci upravnog tijela ili osobe.
Jedan od najpoznatijih oblika centralizma je takozvani demokratski centralizam, koji je model organizacije i funkcioniranja koji promatraju marksističko-lenjinističke organizacije i stranke.. Kombinacija centralizma i demokracije pojačava svjesnu disciplinu i dobrovoljno žrtvovanje slobode kako bi se postigla maksimalna organizacijska i administrativna učinkovitost. U tome će i odluke i rasprave teći odozdo prema gore i obrnuto.
