definicija optuženika
Osoba kojoj se pripisuje počinjenje ili sudjelovanje u zločinu
Koncept optuženika ima isključivu uporabu u pravosudnoj sferi, jer je to ime osobe kojoj se pripisuje počinjenje određenog kaznenog djela ili njihovo sudjelovanje u kaznenom djelu. U međuvremenu se radnja naziva imputiranje, dok se radnja i učinak imputiranja nekoga označavaju kao imputacija. Usput, tri pojma koja se opetovano koriste u pravosudnom polju i koja mi koji nismo u njemu imamo tendenciju čuti puno u vijestima koje o tome govore.
Još nije kriv
Dakle, da bi bilo još jasnije, osoba će biti optužena / ili u stvari kada se optužba formalizira po nalogu pravosudne sfere. Sada moramo reći da optuženik još nije kriv za činjenicu koja se tereti. Mnogo se puta miješa s krivnjom i zato je moramo razjasniti. Pripisivanje je samo pripisivanje zločina nekome ili sudjelovanje u njemu, kao što smo već rekli.
Tužitelj je onaj koji ga promovira kada sumnja na počinjenje kaznenog djela, dok će od te imputacije započeti postupak istrage radi prikupljanja dokaza kako bi se utvrdilo je li optuženi počinio zločin ili ne. Jasno je da tada moramo reći da optuženi nije kriv za nešto daleko od toga, postoji samo sumnja koja se mora istražiti i tada će istraga utvrditi je li to.
Osoba kojoj se pripisuje sudjelovanje u zločinu ili kažnjivoj radnji bit će jedan od najvažnijih procesnih subjekata..
Što je zločin?
Zločin će biti svako ponašanje, radnja ili propust koji su tipizirani zakonom i apsolutno u suprotnosti sa zakonom, odnosno da je zakonski kažnjen. Postoje razne vrste kaznenih djela, između ostalog protiv života, slobode, časti, privatnosti, imovine, javnog zdravlja i javne sigurnosti.
Pravda je dužna jamčiti odgovarajući postupak i prava optuženika
Od prve radnje koja se provodi u postupku kojim je dotična osoba u njoj optužena, pa sve do potpunog izvršenja njegove kazne, zakonodavac mora biti zabrinut za situaciju optuženog i jamče ostvarenje nekih prava od te prve akcije do gore spomenutog trenutka.
Svi optuženi, bez obzira na njihovu situaciju možete provesti prava i jamstva da vam zakoni nude dok, kao što smo rekli, postupak protiv vas ne završi.
Prava optuženih
Tada, dok postupak ne bude završen, okrivljenik će imati pravo na sljedeće: zahtjev, da mu se jasno i precizno obavijesti o optužbama za koje je optužen u predmetu i pravima dodijeljenim zakonom, uz pomoć odvjetnika, zahtjev postupak tužitelja radi opovrgavanja optužbi protiv njega, zatražiti od suca da sazove ročište na kojem može dati izjavu, zatražiti da se istraga aktivira i zna njezin sadržaj, zatražiti razrješenje, šutjeti ako tako odluči, da se ne podvrgava mučenja ili drugog neljudskog postupanja, a koje se ne mogu suditi za vrijeme njegove odsutnosti.
Svi smo nevini dok nam se ne dokaže krivica
Ispostavlja se da je načelo nevinosti ili pretpostavke nevinosti glavno kaznenopravno načelo u korist optuženog, poznata fraza, svi smo nevini dok se ne dokaže suprotno, nije samo popularna i klišeizirana fraza već je i po nalogu zakona konkretna stvarnost. Samo kaznenim postupkom u kojem se dokazuje nečija krivnja ili umiješanost u zločin, država može primijeniti sankciju prema zločinu u kojem je pretrpjela. Spomenuta pretpostavka nevinosti jamstvo je ugrađeno u Opća deklaracija o ljudskim pravima i u nekim međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima (Američka konvencija o ljudskim pravima / Pakt San José de Costa Rica).
Istražni zatvor, mjera koja jamči da se rezolucija ostvari
Iako će načelo nevinosti ostati nepomično bez obzira na okolnosti, ako određena nadležnost, kako bi zajamčila valjani postupak, odluči da je primjereno, može provesti neke mjere predostrožnosti, kao što je preventivni pritvor, koja je sigurno u suprotnosti s gore spomenutim načelom, ali koja je tipična mjera poduzeta jer je rizik optuženika od bijega ili sudjelovanja u problemu koji ometa istragu vrlo ozbiljan i konkretan. Preventivni pritvor diktiran je upravo radi očuvanja rješenja slučaja.
