definicija balona s vrućim zrakom
Balon s vrućim zrakom smatra se vrstom plovila koja omogućuje ljudima kretanje zračnim prostorom, iako je u većini slučajeva takvo kretanje jednostavno rekreativno i privremeno. Balon s vrućim zrakom djeluje od kretanja različitih plinova koji mogu i ne moraju biti vrući. Impuls ovih plinova dovodi do toga da se komora koju čini opsežna tkanina kreće zrakom, uz to što se podiže u visinu i odvaja od tla. Baloni s vrućim zrakom obično ne ispunjavaju redovitu prijevoznu funkciju kao što to rade drugi zrakoplovi (avioni, helikopteri), ali su više nego išta povezani s rekreacijskim aktivnostima, natjecanjem itd.
Balon s vrućim zrakom sastoji se od tri dijela: prvo, i što je najvažnije, to je komora u kojoj se nalazi zrak. Ovu komoru čini opsežna tkanina koja ima oblik sličan obliku kapljice i ostaje otvorena na dnu. Upravo je u taj dio u koji se ubacuje plin koji će se koristiti za mobilizaciju balona i koji drži tkaninu potpuno ispruženom. Vrlo je važno da zračna komora ne stvara nikakve rupe ili oštećenja, jer tada kretanje pogonskog plina ne bi bilo primjereno i balon s vrućim zrakom mogao bi pasti.
Zatim je tu motor ili termostat, onaj koji pokreće plin i kojim se može ručno upravljati prema potrebama (na primjer, podizanje ili spuštanje intenziteta zraka prema potrebi je li spuštati ili podizati visinu). Konačno, treći dio je onaj poznat kao gondola i tu se nalaze putnici i posada balona. Ova je gondola obično mala i vezana je za tkaninu gornjeg dijela pomoću jakih užeta i užadi.
Rad balona s vrućim zrakom ovisi upravo o kretanju plina koji se koristi kao pogonsko gorivo. To znači da nije ni električni ni mehanički, već ovisi o izmjeni plina. Dvije su glavne vrste: one koje se kreću vrućim zrakom (odnosno kada se isti kisik koji se nalazi u komori zagrijava iz motora) i one balone koji koriste plinove poput vodika, helija ili metana koji uzrokuju da varira težina balona u odnosu na težinu zraka u atmosferi i tako može porasti ili pasti.
