definicija vladavine prava
To je politički oblik organizacije društvenog života kojim su vlasti koje njime upravljaju strogo ograničene vrhovnim pravnim okvirom koji prihvaćaju i kojemu se podvrgavaju u njegovim oblicima i sadržajima. Stoga svaka odluka upravnih tijela mora biti podvrgnuta zakonskim propisima i apsolutnim poštivanjem temeljnih prava.
Koncept koji se nalazi u ovom pregledu koristi se politički istaknuto. Kao što znamo, država je taj teritorij ili nadređena politička jedinica i koja je kao takva autonomna i suverena. Državama, državama, može se upravljati na autokratski način, što je taj sustav koji se karakterizira jer jedna osoba upravlja onim koji ima ukupnu vlast, ne postoji podjela vlasti kao što je to primjerice u demokratskom sustavu. Na primjer, u demokraciji postoji vlada koju provodi osoba koja utjelovljuje izvršnu vlast i donosi odluke u vezi s tim, međutim, njezina će vlast biti ograničena na to i postojat će dvije druge vlasti, zakonodavna i sudska, koje će djelovati kao kontrolor prvog.
Općenito, demokracije karakteriziraju posjedovanje i poštivanje onoga što je poznato kao vladavina zakona, bez sumnje je idealna država svake nacije jer su sve ovlasti koje čine državu pod zakonom, odnosno podliježu vlasti važećih zakona, matični zakon, kao što je nacionalni ustav neke zemlje, i ostatak normativnog tijela.
Opća načela vladavine prava
Vladavina zakona temelji se na četiri osnovna stupa
1) Poštovanje pravnog sustava na svim razinama države.
2) Postojanje jamstva u pogledu temeljnih prava i sloboda svakog pojedinca. Kad su ta prava i slobode uključene u zakon, vladavina zakona automatski ih jamči.
3) Učinak političkog tijela države ograničen je Zakonom. I sastavnice države i službenici koji čine javnu upravu bit će podložni pravnom sustavu.
4) Podjela triju temeljnih državnih vlasti: zakonodavne, izvršne i sudbene.
Etička razmatranja vladavine prava
Da bismo pravilno definirali vladavinu zakona, potrebno je poći od ideje da svako društvo mora sadržavati neku vrstu pravnog sustava koji regulira politički život zajednice.
Na taj je način ideja koja stoji iza koncepta vladavine zakona da politička moć mora imati niz ograničenja nametnutih zakonom. Što nije samo organizacijski postulat, već ima i etičke posljedice.
Zbog toga se koncept vladavine zakona u potpunosti suočava s onim društvima, koja čak i imajući neku vrstu pravnog sustava, spomenuti sustav ne predstavlja nikakvo ograničenje za vršenje apsolutne vlasti od strane političkog sloja.
Pravedan i jednak tretman
Moramo također reći da se u zemlji u kojoj postoji građanin s kojim se pred zakonom ne postupa jednako kao i sa ostatkom, ta zemlja ne može smatrati vladavinom zakona čak i ako je njezin oblik vladavine demokratski, jer upravo vladavina zakona To podrazumijeva poštivanje zakona i ni u jednom zakonu koji se može pohvaliti takvim građaninom neće biti prezren i neće mu biti dodijeljen pravedan i jednak tretman kao prema ostalim sunarodnjacima.
Vlasti koje upravljaju, susreću se, prihvaćaju i poštuju važeći zakon
Država prava bit će ona u kojoj se vlasti koje upravljaju sastaju, prihvaćaju i poštuju važeći zakon, tj. U pravnoj državi svi postupci društva i države podliježu i podržavaju se normama. pravni, koji će pridonijeti razvoju i rastu dotične države u okviru apsolutnog mira i harmonije. To također znači da je po nalogu vladavine prava moć države ograničena pravom.
Država i pravo, temeljne sastavnice
Zatim se sastoji od dva elementa, države koja predstavlja političku organizaciju i zakona, koji se očituju u onom nizu normi koje će upravljati ponašanjem u društvu.
Reakcija protiv monarhijskog apsolutizma
Rođenje koncepta vladavine zakona pojavilo se kao nužnost protiv prijedloga apsolutističke države, u kojoj je kralj najviša vlast, koji je iznad bilo kojeg građanina, čak, nema moći koja ga može zasjeniti.
Ideje koje čine vladavinu zakona izravne su kćeri njemačkog liberalizma iz 18. stoljeća, a među izvornim su izvorima djela mislilaca poput Humboldta i Kanta.
Oni tvrde da državna vlast ne može biti apsolutna, već mora poštivati slobodu pojedinaca.
Ali ako postoji ključni datum u povijesti vladavine prava, to je nesumnjivo godina 1789. kada se dogodila Francuska revolucija. Od tog trenutka počele su se razvijati ideje prema kojima su svi građani jednaki i otvorena je potpuno nova perspektiva u budućim pravnim odnosima.
Naprotiv, ono što predlaže vladavina prava je novina koja Moć proizlazi iz ljudi, iz građana i da će u konačnici oni imati moć biranja predstavnika koji njima upravljaju, bez nametanja.
Podjela vlasti i sudovi, jamci vladavine prava
Izravna posljedica pojave vladavine zakona bila je podjela vlasti jedne nacije na izvršnu, zakonodavnu i sudbenu. Prije, točnije u apsolutističkim državama, to bi bilo u liku kralja u kojem su se to troje susreli.
Nakon podjele vlasti pojavit će se sudovi i parlament koji su tijela, institucije koje će se baviti i razumjeti stvar pravde i zastupanja građana kroz rješavanje njihovih različitih zahtjeva.
Ispada još jedan temeljni element unutar vladavine prava demokracije, budući da je ona u obliku vlade demokracije u kojoj ljudi putem svojih glasova mogu birati tko će biti njihovi predstavnici.
Iako, u istini, vrijedi napomenuti da demokracija uopće ne osigurava trajnost vladavine zakona, to jest, vlada može pod uvjetima i demokratskim sredstvima preuzeti, a zatim ih ignorirati i ukinuti, uspostavljajući vladu potpuno autoritarnu, takav je slučaj Njemačke kojom je prije nekoliko desetljeća vladao krvavi Adolf Hitler, a to je također trenutna priča mnogih drugih naroda čiji su predstavnici, izravno izabrani od strane naroda, preuzeli vladavinu zakona, a odmah potom je prezirali zbog vladavine totalna autokracija.
Fotografije: iStock - IdealPhoto30 / Seltiva
