definicija zdravog razuma
Koncept zdravog razuma koristi se za označavanje te inteligencije koju je ljudsko biće razvilo i koja mu omogućuje razumno rukovanje sobom u različitim situacijama svog života. Pod zdravim razumom obično se razumijeva ono što je prikladno učiniti, razmišljati ili reći u određeno vrijeme, iako to ne znači nužno da su navedena radnja, misao ili fraza točni. Primjerice, ponašati se zdravorazumski kada nekome tko pati kažete da će se situacija popraviti čak i ako zapravo ne znate što bi se moglo dogoditi u budućnosti. Zdravi razum djeluje u ovom slučaju kao razuman i primjeren način reagiranja u slučaju tragedije ili boli.
Pojam zdravog razuma polazi od ideje da ga dijele svi u društvu ili zajednici, pa se stoga smatra "uobičajenim". To znači da to ne ovisi o subjektivnosti osobe ili pojedinca, već se temelji na tradiciji, prihvaćenom ponašanju i načinima djelovanja koji se u tom društvu smatraju prikladnim za svaku situaciju. U mnogim je slučajevima zdrav razum isti za neka pitanja u različitim dijelovima svijeta, na primjer kada se razumije da je zdrav razum voziti bez da ste pod utjecajem alkohola. To je tako u bilo kojem kutku planeta, čak i ako postoje pojedinci koji ne poštuju ovo pravilo.
Zdrav razum mogao bi se opisati kao racionalan i razuman način djelovanja. To je tako jer zdrav razum ne podrazumijeva uvijek činjenje ispravnih stvari, pa se ne može izravno povezati s pitanjem morala ili etike, već s onim što je najbolje za svaku određenu situaciju. Zdrav razum bi trebao biti onaj koji nas tjera da se ponašamo pokušavajući svaku situaciju učiniti što boljom za sebe i za druge. Uobičajeno je slušati zdravorazumski razgovor na ulici, u privatnim razgovorima itd. kada se prosuđuje određena situacija i način na koji je osoba na nju djelovala ili na nju reagirala, ako je koristila zdrav razum ili ako nije učinila nešto prikladno prema svojoj okolnosti.
