definicija staničnog disanja

Vitalan proces za opstanak živih bića

Disanje je nesumnjivo jedan od najvažnijih procesa koji se razvijaju u živim bićima jer upravo njime možemo apsorbirati i istjerati zrak, uzimajući dio tvari koje ga čine i koje su toliko važne za opstanak našeg organizma.

Kad udišemo, apsorbiramo zrak i uzimamo dio njegovih tvari, a zatim ga izbacujemo nakon što smo ga izmijenili.

U međuvremenu, stanice, koje su one mikroskopske jedinice koje preuzimaju bitnu morfološku i funkcionalnu ulogu u živim bićima, trebaju respiratornu funkciju kako bi zajamčile njihovo ispravno funkcioniranje.

Skup biokemijskih reakcija koje se javljaju u većini stanica i omogućuju staničnu prehranu

Stanično disanje tada se naziva skupom biokemijskih reakcija koje se javljaju u većini stanica. Smatra se vrlo osnovnim procesom unutar stanične prehrane..

Kako se proizvodi?

U tom procesu piruvična kiselina nastala glikolizom, koja je metabolički put odgovoran za fermentaciju glukoze za proizvodnju energije koja je potrebna stanicama, dijeli se na ugljični dioksid i vodu, a to daje 38 molekula ATP.

Jednostavnije rečeno, stanično disanje je metabolički proces kroz koji stanice smanjuju kisik i generiraju energiju i vodu. Bez ovih reakcija stanična prehrana bila bi nemoguća.

Stanično disanje, onda, dio je metabolizma, točnije katabolizma, kojim će se energija koja se nalazi unutar različitih molekula, poput ugljikohidrata i lipida, oslobađati na super kontroliran način. Kako se javlja disanje, dio energije ugrađuje se u molekulu ATP.

Proces se odvija u mitohondrijima

Proces staničnog disanja odvija se u mitohondrijima, koji su organ citoplazme stanica, s diferenciranom jezgrom i koji se isključivo bave tim djelovanjem.

Mitohondriji obrađuju kisik i zaduženi su za pretvaranje ugljikohidrata, masnih kiselina i proteina u hrani koja se jede u apsolutnu energiju za obavljanje najvažnijih vitalnih funkcija.

Dvije vrste staničnog disanja

U međuvremenu, stanično disanje Može biti dvije vrste, ovisno o tome radi li se o kisiku ili ne. Aerobno disanje koristi kisik i ispostavlja se da je najrasprostranjenija varijanta (tipična za bakterije i one eukariotske organizme). I anaerobno disanje, tipično za prokariontske organizme (stanice bez stanične jezgre), u ovoj vrsti disanja ne sudjeluje kisik, već interveniraju neki minerali ili drugi nusprodukti metabolizma.

Proces u tri faze

A proces se odvija u tri faze: glikoliza, Krebsov ciklus i lanac transporta elektrona.

Prva se provodi u citoplazmi stanice i odgovara anaerobnom procesu, odnosno ne zahtijeva prisutnost kisika. U međuvremenu, Krebsov ciklus odvija se u mitohondrijima, u matrici i intermembranskom odjeljku i zahtijeva prisutnost kisika.

I na kraju, lanac za transport elektrona sastojat će se od skupine enzima koji se nalaze u unutarnjoj membrani mitohondrija, gdje se elektroni prihvaćaju i prenose, stvarajući lanac koji proizvodi energiju koja se koristi za pumpanje. Kada se elektroni povežu s kisikom, nastaje molekula vode.

Važno je napomenuti da je ovaj proces važan, naravno, u onome što odgovara fiziologiji stanica, ali je važan i za ljude kako bismo mogli obavljati svoje svakodnevne aktivnosti koje uključuju fizički i mentalni rad i unutarnje funkcioniranje naših organa ...


$config[zx-auto] not found$config[zx-overlay] not found