definicija samodostatnosti
Pojam samodostatnosti vrlo je širok i odnosi se na čin kojim osoba, zajednica i društvo mogu osigurati sebi da zadovolje svoje osnovne i najvažnije potrebe. Samodostatnost može imati veze s opskrbom proizvodima i robama koji se smatraju relevantnima za preživljavanje (na primjer, hrana, sklonište, zaštita), ali se može odnositi i na raspoloženje i emocionalno stanje zbog kojih osoba ne ovisi na drugima, ako ne i da on može sam provoditi različite situacije u svom životu.
Kada govorimo o samodostatnosti oko društva ili zajednice, obično govorimo o tome kako se ta skupina ljudi može opskrbiti najvažnijim elementima za svoj opstanak. Dakle, samodostatne zajednice su one kojima nisu potrebni proizvodi ili dobra koja sami ne mogu proizvesti, zbog čega se podrazumijeva da su to zajednice koje ne pribjegavaju trgovini ili drugim vrstama razmjene tipičnijim za velika industrijalizirana društva . Samodostatne zajednice (kakve su bile zajednice srednjeg vijeka u Europi ili ih danas ima mnogo u različitim dijelovima svijeta) prilično su male zajednice koje ne pribjegavaju upotrebi tehnoloških ili umjetnih elemenata, ali ostaju u većem kontaktu s priroda, dobivajući od nje sve što je potrebno za egzistenciju.
Međutim, koncept samodostatnosti nije samo društveni koncept već se može razumjeti i na individualnoj razini u odnosu na karakter i snagu osobe. U tom smislu, kada govorimo o samodostatnosti na individualnoj razini, ističemo da je osoba koja to demonstrira osoba koja se sama može samostalno napredovati u životu, na primjer, biti samouka ili učiti različito znanje vlastitim sredstvima živjeti samostalno ili poduzimati različite napore koji su povezani s pojedinačnim rješavanjem sukoba ili prepreka, bez pribjegavanja pomoći drugih.
