definicija moralne savjesti
Čovjek je biće ogromne veličine, što pokazuje osobna jezgra. Jedna od karakterističnih nota čovjekova je bliskost. Odnosno, sposobnost refleksije koju ima svako ljudsko biće o tome što je ispravno u odnosu na glumu. Moralna savjest pokazuje etičku ispravnost ljudskog bića koje je pomoću racionalne prosudbe u stanju razlučiti ono dobro djelovanje iz onoga što nije.
Baš kao što postoje radnje koje mogu biti sredstvo za postizanje cilja, naprotiv, postizanje dobra samo je sebi cilj, jer činjenje dobrih djela donosi dobrobit onima koji se osjećaju smireno i zadovoljno svojim načinom djelovanja. S društvenog gledišta, moralna savjest pokazuje važnost poštivanja drugog čovjeka.
Ostvarenje dobra
Spomenuta moralna savjest također je određena pravilima djelovanja, općim i univerzalnim zakonima koji pomažu pojedincu da internalizira pojam moralne dužnosti. Jedan od glavnih kriterija moralne savjesti je opravdanje. Ljudska bića imaju sposobnost razmišljanja o vlastitim postupcima kako bi procijenili moguće pogreške.
Društvo također ima vrlo važnu funkciju u izgradnji socijalne etike jer je obrazovanje jedno od najvažnijih sredstava za osposobljavanje ljudi. Znanje je horizont slobode i također moralnog promišljanja. Ljudsko biće ima dar slobode.
Odnosno, ima sposobnost izvršenja dobrog djela, ali može izvršiti i zloupotrebu. Važno je da je s etičkog stajališta ljudsko biće kreposno da djeluje preuzimajući odgovornost za posljedice svojih radnji i može popraviti štetu nanesenu u slučaju činjenja određenog propusta.
Važnost obiteljskog primjera
Roditelji su moralna referenca za svoju djecu jer svojim postupcima vode put života pozitivnim primjerom. Roditelji svoju djecu odgajaju u savjesti dobra ispunjavanjem pravila koja su kod kuće jasna i konkretna. Roditelji i učitelji rade timski u ispunjavanju određenih ciljeva jer se ta svijest o dobru stječe u prvim godinama života.
