definicija osude
Riječ uvjerenje može se koristiti za označavanje različitih specifičnih situacija i okolnosti. Općenito govoreći, uvjerenje je čvrsto i čvrsto uvjerenje u nešto ili nekoga. Uvjerenje stoga ima veze s pojmom vjerovanja, sigurnosti i prihvaćanja prema nečemu, nekome ili nekoj pojavi koja nam može ili ne mora biti nadohvat ruke. Ideja uvjerenja također podrazumijeva određeni izazov jer je to nešto što dolazi iznutra pojedinca, u mnogim se slučajevima shvaća kao osjećaj koji se ne može objasniti, ali koji ima veze sa sigurnošću ili sigurnošću u vezi s ovom ili onom stvari.
Općenito, uvjerenje koje pojedinac može imati prema nečemu ili nekome uspostavlja se iz složene povezanosti elemenata kao što su njihova iskustva, povijest, odnosi itd. Istodobno, ispravno je reći da bez obzira na objekt u koji vjeruju, sva ljudska bića imaju potrebu za snažnim uvjerenjima jer često daju sigurnost i surađuju u uspostavi vlastitog identiteta. Uvjerenje u nešto je ono što nam daje osobine ličnosti koje mogu ili ne moraju dijeliti drugi pojedinci i koje se smatraju mišljenjima, načinima razumijevanja svijeta, osjećajima, osjećajima itd. Mnogo puta duboka uvjerenja jedne osobe mogu se pretjerati s drugom koja ih ne dijeli, ali mogu biti prisutna na različite načine i u vezi s vrlo različitim temama.
Riječ osuda koristi se i u pravnom polju. Osuđujuća presuda rezultat je suđenja čiji je rezultat proglasiti optuženika krivim i na taj ga način osuditi ili podvrgnuti zatvoru. Osuda bi, drugim riječima, bila teret godina ili vremena koje optuženi mora odslužiti za počinjenje određenog kaznenog djela.
