definicija karizme
Iz grčkog jezika (harizma, "božanska naklonost", "dar"), riječ karizma ima veze s posjedovanjem karakteristika koje mogu pretvoriti osobu u privlačno, motivirajuće, zavodljivo i magnetsko biće na različitim razinama. Karizmatična osoba je uvijek ona koja može komunicirati s drugim ljudima, obično s velikim masama, na jednostavan i atraktivan način, održavajući interes i pobuđujući njihovu pažnju kako za sadržaj, tako i za oblike određene poruke.
Karizma je individualna kvaliteta koja se obično razvija s vremenom i prema određenim elementima koji imaju veze s osobnošću osobe, lakoćom komunikacije i lakoćom izražavanja. Iako se također može steći dobrovoljno, karizmatična osoba općenito ne treba forsirati situacije u kojima ta kvaliteta postaje vidljiva jer se one javljaju spontano. Karizmatična osoba je općenito osoba koja uživa u pažnji određene publike ljudi, komunicira i kojoj je također lako kada se uspostavljaju međuljudski odnosi.
Iako karizma osobe može biti prisutna u brojnim trenucima svakodnevnog života u kojima se ne nastoji komunicirati usmjerene ili određene poruke, danas je pojam karizma posebno se odnosi na one popularne vođe (političke, vjerske, kulturne i zabavne) koji imaju mogućnost hvatanja manje ili više važne publike ljudi kako bi prenijeli prethodno organizirane i odabrane ideje i uvjerenja.
U tom smislu, u politici masa 20. stoljeća došlo je do pojave brojnih karizmatičnih vođa koji su ovu kvalitetu postavili za temelj svog kontakta s javnošću. Iako su mnogi od njih koristili ovu karizmu na pozitivan način, poput Martina Luthera Kinga, Johna F. Kennedyja, pape Ivana Pavla II., Ghandija, Johna Lennona i Bona, mnogi drugi koristili su ove vještine u negativne političke ciljeve. Poput Adolfa Hitlera, Benita Mussolini, Josip Staljin, između ostalih.
