definicija sna

Uvjet san označava čin odmora živog organizma i suprotstavljen je onome što se naziva budnim stanjem ili budnošću. San karakterizira ga stanje u kojem postoji vrlo mala fiziološka aktivnost (krvni tlak, disanje i otkucaji srca) i vrlo slaba reakcija na vanjske podražaje.

Sanjanje je za ljude nehotično i općenito u snu postoji prerada situacija koje smo doživjeli dok smo bili budni i koje su bile pažljivo pohranjene u sjećanje i suprotno onome što bismo pretpostavili da će oni već biti zaboravljeni, neki od njih će se ponovno pojaviti u našim snovima kao rezultat ovog procesa.

Kad zaspimo, ulazimo u neku vrstu virtualne stvarnosti koju čine slike, zvukovi, misli i senzacije. U međuvremenu, ne možemo se uvijek sjetiti onoga što sanjamo, ponekad može biti da se vrlo živo sjetimo situacije koja nam se predstavila u snu ili možda odemo u drugu krajnost i ne sjetimo se ničega ni samo slike ili osjećaja to je ostalo.

Iako su ljudi oduvijek živjeli ovu mogućnost sanjanja, tek će se u prošlom stoljeću postići veći napredak po ovom pitanju i važna otkrića i predujmovi s tim u vezi, kao što je postignuto u Američki psiholog William Charles Dement, koji su otkrili da u fazi spavanja, spavač doživljava brze pokrete očiju (REM) praćene povišenjem krvnog tlaka, disanja i otkucaja srca, nešto što se jedino mislilo budnim.

Psihologija je također imala temeljnu ulogu kada je riječ o razgovoru o snu. Na primjer Sigmund Freud i potok koji je osnovao, psihoanaliza je razlikovala dvije vrste sadržaja snova, manifestni i latentni. U prvoj je priča dok spavač ponavlja da je živi, ​​dok je druga za psihoanalizu ono što taj san stvarno želi značiti, očito bi bila suprotna onoj koju je iskusio spavač i ovdje psihoanalitičar ulazi prizor da ga istinski protumači.

Ukratko, i izvan ovih frojdovskih pitanja tumačenja ili onih koja su davala proročku vrijednost spavanju u davna vremena, ispada da je nužno i preporučeno stanje i za zdravlje i za dobre rezultate, bilo u studiju ili na poslu.