definicija kloniranja
Kloniranje se razumijeva kao postupak kojim se dvije ili više stanica reproduciraju identično u nekom živom organizmu. Ovaj se proces može dogoditi kako prirodno, tako i umjetno, zahvaljujući vrlo važnom napretku čovjeka u otkrivanju sastava lanca ljudske DNA iz kojeg se može provesti reprodukcija stanica.
Glavni element iz kojeg se provodi bilo koji postupak kloniranja je molekula za koju se želi reproducirati na identičan način. Nemoguće je izvršiti postupak kloniranja ako nemate predmet koji želite ponoviti, jer se ne može stvoriti od nule. Istodobno je važno znati koji će odjeljak materijala biti reproduciran, jer se kloniranje uvijek traži iz neke specifične potrebe (na primjer, u slučaju oštećenog tkiva koje se mora rekomponirati).
Postoji nekoliko vrsta kloniranja koje se sve koriste u znanstvenom i zdravstvenom području. Dok se neke od njih, poput molekularnog kloniranja, uglavnom koriste za laboratorijske vježbe, kemijske i zdravstvene analize, postoje i druge, poput kloniranja stanica, koje se koriste više od svega za pružanje bolje kvalitete zdravlja određenim pojedincima. Ova druga skupina također uključuje terapijsko kloniranje.
Kad je riječ o kloniranju, općenito se razmišlja o kontroverznim praksama koje bi mogle biti usmjerene na razvoj novih pojedinaca iz DNA struktura drugih već živih subjekata. Međutim, kao što je gore prikazano, tehnike kloniranja mogu biti korisne čovječanstvu na mnogo različitih načina i to ne samo u zdravstvenim pitanjima, već i u prehrambenom inženjerstvu, u razvoju kemikalija itd. Zapravo, kloniranje se već odnosi na ljude ako ovaj postupak znači reprodukciju oštećenih i rekonstituiranih tkiva, stanica ili dijelova tijela.
