theclickinggeneration.com

U vrlo općenitom i širokom smislu, kad se govori o nekažnjivost realizirat će nedostatak kazne koju je netko dobio zbog provođenja radnje suprotne onome što je utvrđeno zakonom zajednice u kojoj živi.

Odsutnost kazne za kazneno djelo tipično u zakonu

U međuvremenu, na zahtjev samog zakona, tražit će se nekažnjavanje Država u kojoj se nalazi kazneno djelo koje nije propisno kažnjeno kaznom koju mu je propisao odgovarajući zakon.

Ovo ponašanje suprotno zakonu i koje nije dobilo sankciju može se kretati od prometnih prekršaja, poput prelaska crvenog semafora ili prekoračenja ograničenja brzine postavljenog na autocesti, što bi na kraju moglo ugroziti sigurnost ljudi, ili, u protivnom , to je zločin koji je pokušao protiv nečijeg fizičkog integriteta, takav je slučaj ubojstva ili silovanja.

Suučesništvo policije i pravosuđa promovira nekažnjavanje

Ponavljana je situacija da osoba koja počini zločin ili nedopušteno pobjegne od odgovarajuće sudske radnje, a slučaj je da će govoriti u smislu nekažnjene činjenice, nekažnjene osobe.

Suučesništvo policije ili također tijela nadležnih za provođenje odgovarajuće pravde najčešći su razlozi koji potiču nekažnjavanje.

Kad policija dopusti kriminalcu da pobjegne ili ga izravno ne traži, ili kada se pravosudni sustav ne pobrine za odgovarajuće radnje za temeljitu istragu kaznenog djela, ona izravno doprinosi stvaranju nekažnjivog stanja oko osobe ili događaja.

Čini se da je taj nedostatak djelovanja od strane odgovarajućih vlasti vrlo štetan za društvo jer su kriminalci oslobođeni i bez odgovarajućih kazni.

Moramo također govoriti o nekažnjavanju kada pravda djeluje kasno, a ne odmah nakon stvaranja kaznenog djela.

To ne samo da počinitelju omogućuje bijeg, već i propisuje zločin.

A s druge strane, ne možemo zanemariti da mnogo puta same žrtve svojim neodobravanjem svojih počinitelja pridonose njihovoj nekažnjavanju.

Ponavljana nekažnjivost ukorijenjena je u društvu i nanosi ogromnu štetu napretku zajednice

Povijest ljudskih bića mučena je ratovima, masakrima, genocidima i ubojstvima, koji se obično odvijaju pod zaštitom opravdanog razloga, takav je slučaj rata, a onda, nakon što završi, većina onih zločina koji su počinjeni u okrilju onih okolnosti koje se smatraju normalnim i odgovarajućim ne smatraju da kazna doprinosi stanju nekažnjavanja.

Nekažnjivost pretpostavlja takav nedostatak zaštite društvenog tkiva da će nažalost pridonijeti tome da se ono u njega zaokruži, a kasnije će ga biti vrlo teško iskorijeniti, jer će svi na ovaj ili onaj način početi djelovati bez poštivanja zakona, širenja i širenje nekažnjivosti, jer nepoštivanje zakona postalo je nešto prirodno i što nitko ne kažnjava.

Prisutnost ovog stanja nekažnjivosti u bilo kojoj naciji koja želi napredovati i rasti, nesumnjivo predstavlja kamen spoticanja za spomenuti razvoj.

Moći ćemo govoriti o nekažnjavanju kada subjekt počini zločin, pa čak i ako postoji dovoljno dokaza da ga se za to osudi, ne ispada da je osuđen ili kažnjen.

Moramo napomenuti da je uobičajeno da kada pravda ne djeluje kako bi trebala, žrtve, umorne i jako povrijeđene tim nedostatkom kazne, djeluju same po sebi i na kraju uzimaju pravdu u svoje ruke, odnosno koriste nasilje pogubiti zločince.

Naravno, ova je panorama sumorna i užasna za svaku zajednicu koja teži razvoju, miru i jačanju svojih institucija.

Zakoni o nekažnjavanju u Argentini

S druge strane, u Argentina je poznat kao Zakoni o nekažnjavanju zakonima Krajnja točka i dužna poslušnost i niz predsjedničkih dekreta koje je devedesetih potpisao tadašnji predsjednik, Carlos Menem, kojim je spriječeno kazneno gonjenje i izvršenje kazni protiv odgovornih za zločine protiv čovječnosti počinjene posebno u vrijeme vojne diktature (1976.-1982.).

Usput, moramo naglasiti da su nešto kasnije, za vrijeme predsjedanja Néstora Kirchnera, ukinuti, što je okolnost koja je vratila mogućnost da se mogu suditi o navedenim zločinima.