definicija doxa
Zapadna filozofija pojavila se u Grčkoj kada su prvi filozofi, predsokratovci, pokrenuli potrebu razmišljanja s racionalnim kriterijima, a ne prema shemama mitologije. Jedan od ključnih pojmova za razumijevanje filozofske racionalnosti upravo je koncept doxa, koji se tradicionalno prevodi kao mišljenje.
Doxa naspram episteme
Svi mi imamo svoja mišljenja o raznim pitanjima. Mišljenje se temelji na subjektivnoj procjeni nečega (mislim da su kolači dobri, ali prijatelj smatra suprotno). Mnoštvo osobnih procjena onemogućava izgradnju istinskog znanja polazeći od jednostavnog mišljenja. Ako se želimo približiti istini, moramo ići putem znanja ili episteme.
Razliku između mišljenja i znanja (doxa i episteme) bavio se Parmenid, a kasnije Platon. Prema prvom, doksa se temelji na osjetilima, željama i osobnim iskustvima, dok je epistema pokušaj konstruiranja istina daleko od individualne subjektivnosti. Prema Platonu, doksa je znanje koje ovisi o izgledu i, prema tome, zavarava (one koji su svoje ideje branili prema doksi, Platon je prezirno nazivao doksografima, što bismo mogli prevesti kao kreatore mišljenja).
Za većinu grčkih filozofa doxa je zamjena za istinsko znanje. Kroz mišljenje možemo komunicirati, razmjenjivati iskustva i vrednovati bilo koji aspekt stvarnosti s našeg individualnog gledišta. Međutim, ako želimo nešto znati s kriterijem istine i objektivno, moramo ići putem episteme. Ova razlika između jednog i drugog oblika znanja presudna je za razumijevanje razlike između onoga što je znanstveno i onoga što nije.
Vjera nasuprot znanosti
Razmišljanje o doksi i epistemi kod filozofa poput Parmenida i Platona pitanje je koje nam omogućuje bolje razumijevanje naših mentalnih shema. Neka se znanja temelje na osobnim uvjerenjima (na primjer, vjerska vjera), dok se druga temelje na strogo racionalnim i empirijskim kriterijima (na primjer, biologija kao znanstvena disciplina).
Unatoč razlici između vjerovanja i znanosti, ona nisu posve nespojiva polja, jer uvjerenja mogu biti popraćena racionalnim argumentima, a paralelno s tim znanstvene istine mogu dovesti do uvjerenja duhovne prirode (na primjer, astronom može vjerovati u Boga jer on smatra da je poredak svemira moralo stvoriti više biće).
Fotografije: Fotolia - b_plan88 / echiechi
