definicija gramatičke osobe
Glagoli koje koristimo u pisanoj ili usmenoj komunikaciji mogu se koristiti u jednini ili množini. U španjolskom postoje tri osobe za jedninu i tri za množinu. Na taj su način gramatičke osobe u jednini ja, ti, on ili ona i mi, ti, oni ili oni za množinu. Stoga se gramatički ljudi prepoznaju kroz osobne zamjenice.
Prva osoba je ona koja govori ili djeluje. Stoga, ako kažem "govorim", "pjevamo", mislim na prvo lice jednine i prvo lice množine. U drugoj osobi se aludira na pojedinca koji nije sam na sebe, a to može biti jedna osoba ili više njih, na primjer "plešeš" ili "radiš". U trećem licu zamjenica on ili ona koristi se u jednini, a oni ili oni su u množini, na primjer "crtaju" ili "zabavlja se".
Neosobni oblici glagola
Postoje glagoli koji nisu povezani s gramatičkom osobom i jesu neosobni oblici glagola, a to su infinitiv, gerund i particip. Infinitiv u španjolskom jeziku ima tri moguća završetka, u ar, u er ili u ir, kao što je glagol voljeti, glagol donijeti ili glagol napustiti. Gerund uključuje kraj koji ide ili odlazi, kao ljubav, izlazak ili rastanak.
Particip završava na obožavan ili nestao, poput voljene ili nestale, ali mora se uzeti u obzir da su neki participi nepravilni, poput stavljeni ili viđeni. Ova tri oblika nazivaju se neosobnim, jer nemaju osobne zamjenice pred sobom.
Upotreba prvog i trećeg lica u književnim tekstovima
Kad je napisano u prvom licu, pripovjedač govori nešto sa svog osobnog gledišta. Dakle, ako kažem "vidio sam lopova kako napušta pogon i nisam mogao izbjeći da mu ne buljim u lice", pričam događaj koji mi se dogodio i napišem ga u prvom licu, jer sam svjedok nečega što dogodilo se. Pripovjedač u prvom licu opisuje stvarnost iz prvog lica jednine ili ja ili iz prvog lica množine ili mi-as.
Kada piše u trećem licu, pripovjedač postaje sveznajući, odnosno zna cijelu stvarnost neke stvari
Sveznajući pripovjedač rekao bi "mladić se spuštao niz ljestve i odjednom se poskliznuo i pao". Pripovjedač treće osobe opisuje nešto od njega ili nje u jednini ili oni ili oni u množini.
Treba napomenuti da lik sveznajućeg pripovjedača čak poznaje osjećaje likova koje opisuje. Pripovijest u trećem licu može se razmatrati i iz perspektive objektivnog pripovjedača, odnosno onoga koji na objektivan način promatra ono što vidi izvan priče, ali ne zna što likovi koje opisuje misle ili osjećaju.
Fotografije: Fotolia - aletia2011 / kurapatka
