definicija beskućništva
Da ih kažemo konkretnije i jednostavnije, beskućništvo je gora konjunktura od siromaštva. Stručnjaci za ekonomiju, državu i medije koriste se kao referenca da govore ili ne o siromaštvu ili siromaštvu, osnovnu košaricu s hranom, koja se sastoji od osnovnih dobara i usluga koje osoba ili tipična obitelj trebaju da bi u međuvremenu živjeli zadovoljavajuće , kada obitelj ili osoba ne može svojim prihodima podmiriti osnovne potrebe, smatrat će se siromašnima. Stoga se beskućništvo može utvrditi izravnim gledanjem dohotka osobe ili obitelji. Danas je socijalna složenost takva da je dogovoreno da se riječ indigent koristi za označavanje osobe koja je manje nego siromašna jer ona može pristupiti nekim osnovnim pravima, iako ne u najboljim uvjetima. Beskućnici su, međutim, osoba kojoj nedostaju sva prava i koja vodi neljudsku kvalitetu života.
Beskućništvo je vrlo složen i karakterističan fenomen današnjeg društva koji pretpostavlja da neki ljudi žive ispod crte onoga što se smatra dostojnim, to jest žive bez pristupa stanu ili krovu, bez pristupa poslu, bez stalnog hranjenja, u otvoren, bez ikakve pomoći države i s izuzetno primarnom kvalitetom života.Situacija u kojoj osoba živi ispod granice siromaštva i ne može zadovoljiti ni svoje osnovne potrebe
Da bi se osoba mogla smatrati siromašnom ili koja živi u siromaštvu, moraju biti prisutni određeni središnji elementi: stoga su mnogi siromašni ljudi koji žive na otvorenom, u javnim prostorima ili s izuzetno nesigurnim i nestabilnim stanom.
S druge strane, beskućnik ima vrlo malo resursa zbog nedostatka posla i nedostatka države da ispuni ta prava.
Normalno je, iako nije presudno, da se beskućnik pribjegne kriminalu kako bi pokušao platiti minimalnu hranu.
Trenutni problem koji raste i kojem se države moraju pozabaviti javnim politikama
Beskućništvo je vrlo aktualna pojava u modernim društvima, posebno u urbanim sredinama.
U mnogim velikim gradovima planeta možemo primijetiti tužnu suprotnost između onih ljudi koji posjeduju sve ili koji barem imaju svoja osnovna prava i onih koji to nemaju.
Beskućnici su pali izvan sustava, što znači da ne samo da nemaju pristup dobroj kvaliteti života, nego također ne vide da se njihova ljudska prava poštuju, a ostatak društva postaju gotovo nevidljivi i zaboravljeni.
Rješenje beskućništva uglavnom ovisi o državi.
Iako su svi građani odgovorni za zajednički rad na zajedničkoj dobrobiti, država je ta koja mora osigurati poštivanje svih prava i da svi ljudi imaju pristup istoj kvaliteti života, nudeći im najvažnije usluge i resurse da bi mogli dovesti svoj život na pravi put.
S tim u vezi, ne možemo zanemariti rad koji mnoge nevladine organizacije rade na pružanju pomoći beskućnicima.
U svakom slučaju, i dalje od ovih spasa, putem subvencija ili dobrotvornih organizacija, beskućništvo se nikada neće riješiti ako se ne promoviraju politike koje svima jamče mogućnosti pristupa domu, obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i poslu.
Glavna prepreka koju beskućništvo predstavlja jest to što se stanje stvari nastoji projicirati na vrijeme jer oni koji pate imaju gotovo nepremostive poteškoće da bi se iz njega mogli izvući, a onda to dovodi do širenja njihove osiromašene situacije njihovoj djeci, to jest, nasljedna je, s kojom se umnožava siromaštvo.
Baš kao što su pitanja poput klimatskih promjena postala relevantna i sadašnja pitanja na dnevnom redu svjetskih vođa, beskućništvo, što nije problem posljednjih godina, ali dugo vremena, ali se povećalo posljednjih desetljeća, to bi također trebalo uključiti raspravama o globalnim problemima, ovo bi bio način da barem počnemo tražiti rješenja.
Za svakoga je život u uvjetima siromaštva nesretan, tužan i ponižavajući, međutim, kada dođe do djece, to postaje još veći problem jer će dijete koje mora odrasti u ovom scenariju imati ozbiljno ugrožen njegov razvoj u svim aspektima.
Na primjer, dijete koje ne mora jesti imat će strašne učinke na njegov rast i budućnost.
