definicija aksiomatske
Koncept aksiomatski U našem se jeziku koristi prošireno i odnosi se na sve ono što je evidentno i istinito, odnosno dokazano je da se tako prikazuje i prikazuje, a onda se pokazuje neupitnim i neoborivim u odnosu na pitanja koja se mogu pojaviti i koja to žele prikazati kao nešto sumnjivo ili otvoreno zabrinuto zbog toga.
Ovaj je koncept usko povezan s konceptom aksiom, jer će se upravo ono što je u odnosu na aksiom definirati kao aksiomatično.
Aksiom je valjana i istinita izjava i kao takav obično se smatra maksimama, principima koji pridonose formiranju teorije koja odgovara znanstvenom polju, na primjer, ili se često koriste kao stupovi argumenta.
Oba koncepta, aksiom i aksiomatika, zasigurno su drevni budući da su ih grčki filozofi antičke Grčke koristili, ili bolje rečeno, koristili su grčke izraze iz kojih su proizašli, da označe ona pitanja koja nisu trebala nikakav dokaz ili provjeru da bi se prihvatila kao valjana, ali jednostavno prihvaćene kao neupitne istine.
Na primjer, koncept aksioma koristi se kao sinonim za princip.
I pojam aksioma i koncept aksiomatike obično se koriste u području egzaktnih znanosti, takav je slučaj Fizika i matematika. Takozvani zakoni ili teoremi s kojima se obično nalazimo u proučavanju obje znanosti precizno su potkrepljeni aksiomima.
S druge strane, u drugim nešto novijim znanostima, poput komunikacije, aksiomi se također koriste za definiranje nekih presudnih aspekata komunikacije među ljudima, na primjer.
Za logiku je aksiom očita premisa koja se prihvaća bez prigovora i ne zahtijeva bilo kakav dokaz, a koja će se također koristiti za demonstraciju mnogih drugih srodnih problema.
Vrijedno je napomenuti da će se skup aksioma koji imaju misiju definirati ili održati određenu teoriju ili zakon na zahtjev znanosti formalno nazvati aksiomatskim sustavom.
