definicija obrazaca ponašanja
Smjernice za ponašanje jesu li to bihevioralni modeli ili vodiči koji nam apriori govore kako se trebamo ponašati u sukcesiji određenih situacija, posebno s obzirom na život u zajednici.
Vodič za ponašanje koji nam govori kako se trebamo ponašati i ponašati u određenim okolnostima
Život u društvu, njihovo promatranje i ponavljanje je ono što nam omogućuje stjecanje ove vrste smjernica i njihovo internaliziranje kako ne bi, kada se dogodi ova ili ona situacija, postali nespremni i znali postupati u skladu s onim što društvo očekuje od nas, a također, kako ga ostale komponente društva ne bi kaznile ili vidjele kao remetilačke elemente njegovog smirenja i sklada, odnosno kao remetilačke elemente.
Nešto će se smatrati ometajućim kad generira iznenadni prekid, na primjer reda, harmonije koja je primijećena u kontekstu. Naravno, to će prouzročiti odlučujuću promjenu.
Ometajuće ponašanje krši poredak i predložene i prihvaćene socijalne smjernice
Ometajuća ponašanja uvijek dolaze popraćena agresivnim impulsima, koji se u izvršitelju istog ponašaju kao rasteretitelji tereta koji nose, a za druge će se smatrati asocijalnim ponašanjem.
Disruptivno ponašanje prekida se s vrijednostima i smjernicama ponašanja koje je nametnulo društvo kojem pripada i stoga će sklad i dobar suživot onih koji mu pripadaju sigurno biti ugroženi i u opasnosti.
Društveni poredak bit će ugrožen.
Važno je naglasiti da se, prema znanstvenicima na tu temu, ometajuća ponašanja već mogu manifestirati i, na primjer, primijetiti u djetinjstvu, između jedne i tri godine djece.
Beskrajni plač i napadaji bijesa koji se ne mogu obuzdati, napadaji bijesa, pogotovo kada ne postigne ono što želi, udari u predmete, ponavljajuće borbe s vršnjacima ili s odraslima koji žele ograničiti ovo ponašanje, neke su uobičajene manifestacije ometajućeg ponašanja u djetinjstvu.
Ali naravno, moramo također reći da ometajuće ponašanje nije isključiva baština spomenutog životnog stadija, već se može promatrati u drugim kontekstima i dobima.
Važno je znati da je to izuzetno štetno za društveni suživot i da za ispravan socijalni razvoj osobe nitko neće htjeti komunicirati s djetetom, mladom osobom ili odraslom osobom koja se uobičajeno manifestira asocijalnim stavovima. Stoga je poželjno proučiti slučaj kod psihologa i, ako je potrebno, započeti liječenje kako bi osoba mogla upravljati svojim ometajućim ponašanjem i izbjeći ga.
Većina ovih slučajeva rješava se na ovaj način, učinkovitom intervencijom stručnjaka, teško da ih itko može prevladati sam po sebi, jer su pokretači obično ukorijenjeni u vrlo intimnim problemima i vjerojatno od početka njihovog postojanja.
Roditelji i škola, ključ za usađivanje smjernica
Kao sastavni dijelovi društva, ljudi postupno uključuju smjernice ponašanja kako odrastamo, kao što su: jesti tri puta dnevno, ustati i pjevati himnu čim čujemo kako zvuči, dati mjesto starijoj osobi, trudnici ili osoba s invaliditetom kad uđe u autobus; Ponavljamo sve ove radnje jer su nas tako naučili naši roditelji, učitelj u školi, među glavnim socijalizacijskim agentima s kojima komuniciramo u ranim godinama, odnosno obrasci ponašanja bit će strukturirani prema ulogama, društvenim procesima, odnosi, institucije i kultura.
U fazi razvoja i rasta ključno je da roditelji svojoj djeci postave smjernice ponašanja s misijom da im pomognu da zadovoljavaju u društvenom životu. Stoga, svaki put kada se djetetu ukaže obrazac, to se mora učiniti jasno, konkretno, čvrsto i dati koherentno objašnjenje zašto je poželjno slijediti navedeno ponašanje.
U međuvremenu, iako obrasci ostaju stalni tijekom vremena, oni mogu pretrpjeti određene promjene kao rezultat sljedećih situacija: protok vremena, regionalne razlike i socijalni status.
