definicija polietilena
Polietilen to je vrsta polimer koja se široko koristi u proizvodnji kontejnera, vreća, za pokrivanje kabela, izradu kontejnera i cijevi, između ostalog. Jedna je od najčešćih i najčešće korištenih plastika na svijetu, posebno zbog niske cijene koju predstavlja..
U međuvremenu, polimeri su makromolekule koje čine spoj manjih molekula zvanih monomeri. U međuvremenu, polimeri mogu biti prirodni, takav je slučaj DNK, svile, škroba i celuloze, a ako to ne bude sintetički, kao što su najlon, bakelit i polietilen, a to je polimer s kojim ćemo se pozabaviti.
Polimer se dobiva kemijskim postupkom poznatim kao polimerizacija i kemijski spoj etilen.
Treba imati na umu da se ovisno o vrsti polimerizacije koja se provodi mogu postići razne vrste polietilena.
U međuvremenu, tijekom postupka stvaranja u polietilen je moguće dodavati različite tvari tako da konačni proizvod uživa određena svojstva. Ispostavilo se da je jedno od najčešćih u tome da mu se prikaže drugačija boja od one koju prirodno ima, a koja je u svojoj prvoj fazi prozirna.
S druge strane, mogu se dodati različiti aditivi koji će ga pretvoriti u antibakterijsku, usporivaču plamena i antioksidans.
Polietilen je prvi put sintetiziran potkraj 19. stoljeća, 1898. godine, njemački kemičar Hans von Pechmann, slučajno. Tridesetih godina dva su ga engleska znanstvenika sintetizirala u obliku kakav danas poznajemo.
Kao što smo istaknuli gore, polietilen se široko koristi, a posebno se koristi za izradu plastičnih vrećica koje obično dobivamo kupnjom proizvoda u supermarketima ili drugim trgovinama. Međutim, pokazalo se da su vrlo ozbiljan problem za okoliš, jer materijal, budući da nije biorazgradiv, zagađuje naš planet ako ga se ne baci na pripremljeno mjesto. Puno je, puno godina treba da se polietilenska vrećica razgradi.
Rješenje ovog problema je biopolietilen koji se dobiva od repe, šećerne trske ili pšenice i kao takav se može reciklirati.
