definicija obrazovanja vozača
Pod prometnim obrazovanjem podrazumijeva se ona vrsta obrazovanja koja se temelji na podučavanju navika i praksi kojima je konačno dobro zaštita i briga o pojedincima koji putuju javnim cestama.
Podučavanje zdravih navika u prometu na javnim cestama koje ima za cilj izbjegavanje smrtnih nesreća
Na zahtjev edukacije o sigurnosti prometa na cestama, pravila koja reguliraju ispravan promet na cestama grada, cestama i rutama, te odgovorno ponašanje koje mora razviti svaki od njegovih glavnih aktera, automobilista, pješaka, biciklista.
Primarni cilj je naručiti promet i izbjeći niz nesreća koje zahtijevaju smrtne slučajeve.
Nažalost, prometne nesreće u velikom su dijelu svijeta u porastu kao rezultat nedostatka obrazovanja i odgovornosti u prometu.
Na primjer, obrazovanje vozača, vlade bi trebale promicati i podučavati putem nadzora tečaja vožnje, vozačkih ispita i kampanja za podizanje svijesti u masovnim medijima.
Promovirajte sigurnost svih glumaca koji hodaju ulicama preciznim poznavanjem prekršaja, signalizacije i sigurnih alata
Obuhvaća nekoliko aspekata kao što su vožnja automobila, poznavanje putokaza, elemenata i uređaja koji se koriste za zaštitu života, poznavanje prekršaja koji se mogu počiniti i kazne predviđene za njih te što je zabranjeno činiti u prometu na javnim cestama, između ostalih pitanja.
Obrazovanje o sigurnosti prometa na cestama ima teoretsko naslijeđe razvijeno iz nesreća i nesreća koje se svakodnevno događaju na ulicama
Ova se teorija uglavnom odnosi na adekvatan suživot različitih vozila, rukovanje njima u prisutnosti određenih pojava i primarnu brigu o dobrobiti prolaznika.
Glavni cilj edukacije o cestovnom prometu je organizirati i poredati ne samo promet vozila, već i osigurati alate za smanjenje smrtnosti zbog nesreća s vozilima, osiguravajući tako dobrobit cjelokupnog stanovništva. Neki se elementi obrazovanja o sigurnosti na cestama mogu, međutim, mijenjati od zemlje do zemlje, iako je osnova ista.
Temelji se na teoretskom znanju o upravljanju tim vozilima, na primjer načinu postupanja u određenim situacijama ili pravilima koja se trebaju pridržavati u određenim slučajevima (na primjer, koristite sigurnosni pojas, poštujte semafore, ustupite mjesto pješacima u prijelazi na kojima postoji pješačka staza itd.). Ta se pravila uglavnom uspostavljaju uredno i pismeno, tako da nema mjesta za nagađanja ili pojedinačne odluke svakog pojedinca.
Istodobno, obrazovanje o sigurnosti na cestama ima praktične alate koji služe za dodavanje više informacija. To je slučaj kada govorimo o plakatima, znakovima i simbolima koji su poredani duž ulica, autocesta ili prometnih ruta i koji podrazumijevaju određene informacije poput obavijesti, zabrana ili upozorenja.
Postoji široka paleta simbola i plakata koji se koriste u ovoj vrsti obrazovanja, a većina ih je izrađena u svijetlim bojama poput crvene, žute, plave.
S druge strane, poznavanje elemenata koje vozač ima zbog svoje sigurnosti mora biti jedan od osnovnih sadržaja obrazovanja vozača. Među njima se posebno ističe sigurnosni pojas, taj element prisutan u svim vozilima, kako na vozačkim sjedalima, tako i onima koji ih prate.
Svrha pojasa je ograničiti kretanje putnika u vozilu i, u slučaju sudara, spriječiti ih da ozlijede prilikom udara u druge predmete u automobilu i spriječiti njihovo izbacivanje iz automobila.
Ostali predmeti važni za sigurnost vozača su nasloni za glavu, retrovizori i aparati za gašenje požara.
A na strani biciklista i motociklista, edukacija o sigurnosti na cestama trebala bi naglasiti upotrebu zaštitnih kaciga.
