definicija čartizma

The Čartizam ili čartizam, u izvornom nazivu na engleskom jeziku, bio je pokret dio društvene reforme koja je razvijena u UK tijekom prve polovice XIX stoljeće; približno trajalo nešto više od desetljeća, od godine 1838. do 1852. godine.

Pored Ludizam (suvremeni radnički pokret do čartizma, čiji su fokus napada bili strojevi s kojima su radnici radili), čartizam se smatra pokretom tipičnim za prvu fazu radničkog pokreta, iako je, za razliku od ludizma, njegova suština bilo je izrazito političko.

Ime koje bi trebalo uzeti, Chartism ili Chartism, došlo je iz Carta del Pueblo ili Narodna povelja, da je riječ o dokumentu koji je 1838. poslan na Britanski parlament i koja je uključivala šest osnovnih i neotuđivih predstavki za koje je spomenuti pokret tvrdio: opće pravo glasa za muškarce starije od 21 godine koji su bili pri zdravoj pameti i nisu imali kaznenu evidenciju, tajno glasanje, godišnju plaću za one poslanike koji su omogućili radnici provođenje politike, godišnji sastanak parlamenta kako bi se izbjeglo podmićivanje, sudjelovanje radnika u parlamentu, ukidanje imovinskog zahtjeva za prisustvovanje Parlamentu i uspostava jednakih izbornih jedinica koje jamče ravnopravnu zastupljenost istom broju birača.

Spomenuta je peticija podnesena u spomenutom i u nekoliko drugih navrata Saboru, odbijena istog puta kada je podnesena. Iako nisu postigli svoje početne ciljeve, čartisti su postigli nekoliko djelomičnih uspjeha koji su se smatrali postignućima jednako važnima kao i molbe, među kojima se ističu sljedeći: smanjenje radnog dana na 12 sati dnevno, tada je ta vrijednost pala na 10, a bili su posebno dobri kada je riječ o podizanju svijesti među radnicima u političkom smislu.

Tada čartizam nije bio ni uspjeh ni neuspjeh, mogli bismo reći da je za radničku klasu bilo važno iskustvo koje će od ovog trenutka početi zahtijevati bolje uvjete, svjesni istaknute uloge koju su zauzimali u društvu.

U međuvremenu, pokret je imao tri važna vođe, Lovett, O’Brien i Feargus O’Connor.