definicija kinematografije

Jedna od sedam umjetnosti poznata je pod nazivom kinematografija, koja je nastala korištenjem kinematografa ili sustava pomoću kojeg se različite slike postavljaju jedna za drugom, a zatim se gledaju uzastopno omogućavajući tim statičnim slikama da se zatim kreću. Koncept kinematografije može se odnositi kako na specifičnu tehniku ​​kojom se stvaraju filmovi, tako i na umjetnost predstavljanja priča kroz tu tehniku. Kinematografija je obično jedna od kategorija koja se obično dodjeljuje na filmskim nagradama i svečanostima.

Kinematografija se može shvatiti kao tehničko pitanje utoliko što je metoda iz koje se nekoliko slika spojenih i projiciranih kontinuirano generira ideju kretanja. Iako slike uvijek prikazuju statičnu situaciju, ljudski mozak dovršava slijed slika i promatra kretanje generirano iz njihove trajne sukcesije. U tom je smislu kinematografija relativno moderan izum, premda su, premda je ta tehnika bila poznata i prije, tek početkom 20. stoljeća počeli nastajati prvi oblici filma kakvi ih danas poznajemo.

Kinematografija je i umjetnička stvar utoliko što se odnosi na viziju ili stil koji redatelj može dati filmu koji stvara. Dakle, film je prikazan na određeni način, s određenim kadrovima, pokretima i interpretacijama posebnih glumaca koji daju skup specifičnih elemenata tom djelu, a ne drugima. Kinematografija je posebna za svakog redatelja i mnogi imaju prepoznatljive stilove ili teme, dok drugi mijenjaju oblik i model iz filma u film. Kinematografiju bismo mogli opisati kao duh ili dušu koja je namijenjena filmu koji predstavlja određenu priču.


$config[zx-auto] not found$config[zx-overlay] not found