definicija mentora

Općenito, riječ mentor označava onu osobu koja vrši funkciju savjetovanja ili vođenja drugog u nekom aspektu i koja je u mogućnosti to učiniti jer je iskustvo ili njihovo znanje u tom pogledu odobravaju i postavljaju na to superiorno mjesto. I vodič.

S druge strane, mentorom će se smatrati i osoba koja podučava neku drugu vještinu, predmet, između ostalog, a zatim je podupire, podupire u ulasku u područje u kojem će provoditi naučenu umjetnost ili praksu, odnosno da na neki izravni ili neizravni način otvara vrata tog područja da bi se ono moglo razviti.

Najvjerojatnije, osoba koja vrši ulogu mentora zauzima vrlo istaknuto i istaknuto mjesto u polju u kojem radi, tj. općenito je mentor također vođa u njihovoj mjeri i jednoglasno je prepoznat kao takav.

U međuvremenu, među najizrazitijim vještinama koje bi mentor trebao pokazati da bi ih drugi mogli smatrati takvima su sposobnost komunikacije, spremnost za davanje savjeta, prijenos znanja i iskustava na jasan i precizan način te sposobnost doprijeti do tog drugog kako bi učinkovito prenio znanje, savjete i da taj drugi u njemu prepozna njegovu ulogu mentora.

Mentor će samo svojom prisutnošću i podrškom pružiti onome tko u njemu prepozna važan raspon vrlina, snagu i izvjesnu mogućnost postizanja uspjeha.

U umjetničkom svijetu, iako se očito ne svodi samo na njega, vrlo je često naći lik mentora, općenito u liku posvećenog umjetnika, koji zahvaljujući svojoj izvanrednoj karijeri čini druge umjetnike koji još nisu posvećeni ili sazivači mu se obraćaju u potrazi za potporom, napredovanjem i podučavanjem, a zatim na kraju postaju nešto poput neke vrste umjetničke djece koja će im pomoći da uspiju u svojoj umjetnosti.

U međuvremenu, ta umjetnička djeca obično izražavaju apsolutnu odanost i divljenje svom mentoru, i naravno, također zahvalnost za to dopuštenje da mu budu blizu i omoguće im da uče od njega.

Neke profesije i zanati, poput one koja je već spomenuta za glumca, karakteriziraju prisutnost mentora, učitelja, stavljajući ih u popularnije izraze, a upravo oni podučavaju tu aktivnost i koji također osiguravaju integriranje njihovih učenika u okoliš uz njihovu podršku i sponzorstvo.

Čak je vrlo često da ih mediji, kritičari i tisak prepoznaju kao nasljednike svog mentora zbog simbiotskog odnosa koji mentori teže stvoriti sa svojim učenicima.

U povijesti nalazimo bezbroj mentora koji su u raznim umjetnostima, znanostima i praksama bili zapaženi i priznati mentori ličnosti i ličnosti koji su se također uspjeli istaknuti i u velikom dijelu toga imali su veze s učenjima svog mentora.

Jedan od najvažnijih i najstarijih primjera je onaj grčkog filozofa Aristotela kojem se pripisuje da je bio mentor Aleksandru Velikom, jednom od najznačajnijih kraljeva i autoriteta klasične antike. Njegov otac Filip II, kojeg je naslijedio na čelu makedonskog prijestolja još 300-ih godina prije nove ere Učio ga je vojnoj taktici i strategiji, dok je jednom od najvažnijih filozofa toga doba, Aristotelu, davao intelektualni trening svoga sina Aleksandra.

Ogromno učenje koje su dobili oba mentora, njegov otac, na vojnoj i političkoj razini te na intelektualnoj razini Aristotela, omogućilo je Aleksandru Velikom da uđe u povijest čovječanstva kao jedan od najvećih političara i onih koji su pretvorili najveće transformacije i postignuti napredak.